ČARTER

NAUTIČKI TURIZAM I KONCESIJE Postajemo li jedino more na svijetu bez slobodnog sidrenja

    AUTOR:
    • Jozo Vrdoljak/Privredni.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 29.08.2017. u 13:26

ARHIVA

Ivica Buble

Nemoguće je legalizirati bove ispred restorana ukoliko općina nije donijela prostorni plan, iako potrebe postoje. Gosti za to ne znaju niti trebaju znati

Ovih dana može se pročitati da je Hrvatska zagušena turistima, gužve nesnosne, i da na nekim dijelovima to ne može podnijeti postojeća infrastruktura, što znači da očito nismo pripremljeni za ovoliko povećanje gostiju. Uglavnom se prikazuju kilometarske kolone na cestama i na prilazima gradova te gužve i nered na plažama. Međutim, niti na moru nije situacija ništa bolja.

Posljednjih godina imamo ogromno povećanje svih vrsta plovila, a posebno čartera koji danas broji više od 4000 plovila. Hrvatska je najveća čarter destinacija na svijetu. Hrvatski čarter je ne samo najbrojniji nego i najorganiziraniji, najbolje zakonski uređen i najnapredniji u kvaliteti pružanja usluge u svijetu.

Bez upitnika

“Zaista je malo djelatnosti za koje se možemo pohvaliti kvalitetom bez upitnika, kao što je to naš čarter koji je jedan od najbitnijih dijelova nautike. Nažalost, mi ne bismo bili mi kada ne bismo rezali granu na kojoj sjedimo. Prema saznanjima, pomorske vlasti su odlučile sada usred sezone napraviti reda i skidati ilegalne bove. Naravno da je takva radnja zakonski utemeljena, ali zar moramo svaki put nasilno provoditi zakon uništavajući sami sebe. Zamislite njemačku obitelj koja je iznajmila brod i sebi isplanirala rutu prema novim njemačkim peljarima. Odlučili su se zbog najavljene bure uploviti u valu gdje su bove restorana. Noć se bliži, vjetar pojačava. Uplovljavaju u valu i... nema bova. Nema ni alternative nekog sigurnog sidrišta ili marine jer je sve prenapučeno. Pokušavaju se sidriti. Iskustva nemaju previše. Nekoliko pokušaja, nervoza raste, djeca plaču. Iščupa se tuđe sidro gosta koji nije na brodu. Totalna katastrofa. Zar je to odmor? Zar imamo koristi što su preorali morsko dno? Tuđi brod je razbijen. Restoran nije dobio gosta”, dočarava situaciju Ivica Buble, vlasnik Dalmatia chartera iz Trogira.

Buble priznaje da situacija s bovama nije u strogim okvirima zakona, ali se pita zar svaki put moramo strogo provoditi represiju umjesto da ispravimo manjkavosti zakona.

“Svi kontaktirani sudionici, od restorana, sudskih pomorskih vještaka, kapetana, ekologa, čarteraša pa i osoba iz kapetanije slažu se da se nikakvi zahvati ne bi trebali poduzimati naprasito, a pogotovo ne u vrhuncu sezone. Svi oni pozivaju nadležne da se situacija riješi novim zakonskim okvirima.

Stari je prijedlog da se restoranima dopusti sezonska koncesija na zahtjev s jasnim propisanim sigurnosnim elementima za bove od strane Hrvatskog registra brodova. One se ne bi smjele komercijalno eksploatirati nego bi služile isključivo za potrebe restorana. Ideja je da se restoranu omogući jednostavna koncesija, bez administrativnih zavrzlama do maksimalno desetak bova. Koristi bi apsolutno svima bile nebrojive. Povećali bi sigurnost i bitno smanjili moguće ekološke katastrofe kao posljedicu havarija. Morsko dno se više ne bi devastiralo, brodovi bi bili sigurniji, obala bi bila atraktivnija, država bi imala prihode, restorani puniji, gosti sretniji”, mišljenja je Buble, koji napominje kako je turizam složena djelatnost koja zahtijeva urednost, ljubaznost, čistoću, infrastrukturu...

Život od nautike

“Ovo ljeto do sada imamo sreće, jer nas je poslužilo vrijeme. Zbog količine brodova prava je sreća što se ništa ozbiljnije nije loše dogodilo. Zadnjih godina imamo ogroman nesrazmjer povećanja plovila u odnosu na izgradnju kapaciteta za privez. Srećom, razvio se određen broj sigurnih bova u sklopu mnogobrojnih restorana u uvalama. Naime, po cijeloj obali imamo situaciju da se povećao broj malih restorana s odličnom uslugom koji gotovo isključivo žive od nautičara. Zbog nemogućnosti da legaliziraju nekoliko bova, kako bi jahtaši bili sigurni i došli u njihov restoran, vlasnici su samostalno bacili u more nekoliko blokova i vezali bove koje nautičari obožavaju. U pravilu oni ne naplaćuju usluge vezanja za bove već im služe isključivo za goste njihova restorana. Takav potez je u naravi malog čovjeka s otoka i nemoguće ga je ozakoniti po sadašnjim propisima. A vlasnik nije imao drugog izbora”, pojašnjava Buble, koji tvrdi da su restorani s bovama postali važan dio naše ponude te povećali sigurnost jer pružaju siguran vez u slučaju nevremena.

“Milijunske štete koje nastanu u nevremenu kada sidro popusti ne treba ni spominjati. Osjećaj sigurnosti i zadovoljstvo gostiju se ne da opisati. Nedavno je poznati putopisac iz Njemačke Bodo Müller izdao novu knjigu opisujući u detalje upravo takva sigurna mjesta vezana uz restorane”, kaže Buble.

Džek Šurija, vlasnik Yacht poola, osiguranja za brodove i poznati sudski vještak za pomorstvo, ima 40 godina iskustva u čarteru. Kaže da bi akcija nasilnog uklanjanja bova loše odjeknula i bacila sjenu na našu nautičku ponudu.

“Takvih bova imate bezbroj na Jadranu i ako se taj problem ne regulira na jedan tih i pametan način, dugoročno ćemo trpjeti štetu. Vjerujte da se pravila ako postoji politička volja mogu odrediti na dva sastanka. Jednostavno, odrede se sigurnosni standardi i naprave se takvi propisi da se dugo ne čeka na dozvolu za postavljanje. Vađenje i čupanje bova u srcu sezone tjera goste. Činjenica je da je vidljiv još jedan problem. Mi ćemo s načinom dodjele koncesija koje se daju šakom i kapom, postati jedino more na svijetu u kojem nema slobodnog sidrenja. Ako svaka vala bude pod koncesijom, onda ćemo od vodeće čarter destinacije postati smiješna destinacija. To bi nas moglo uništiti”, kaže Šurija.

Za stolom

Jedan od najvećih i najuglednijih čarteraša Marin Katičin, vlasnik Pitter chartera, koji ima baze u nekoliko hrvatskih marina, rješenje vidi u tome da svi dionici sjednu za stol i riješe problem. “Problem je kompleksan, a smiješno je da se bove na kojima su privezani brodovi uklanjaju usred sezone. Doduše, kad bi ih inspekcije uklanjale zimi, nitko ne bi na to reagirao. Teško je legalizirati bove ispred restorana ako općina nije donijela prostorni plan, iako potrebe za tim bovama postoje. Naši gosti za to ne znaju niti trebaju znati. Zato je nedopustivo da se akcija uklanjanja bova odvija u jednoj županiji, a u ostalima ne”, pojašnjava Katičin.

Katičin prepričava kako jedan čarteraš koji je jedrio u Turskoj, kaže da ga je ujutro budio miris peciva jer bi blizu njega prolazio brodić koji je prodavao kruh, a odmah potom onaj koji prodaje voće... “Kod nas ga ujutro u uvali ili na sidrištu probudi brod s dvoje ljudi koji traže da im nešto platite. Nisam sklon napadati nikoga, ali nekoliko sastanaka na miru mogu napraviti red”, kaže Katičin

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo