Predstavnici domaćih mirovinskih fondova i dijela međunarodnih investitora, manjinski dioničari Leda I Jamnice, u pismu izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku tvrde kako je jamstva koja su izdale te kompanije za kredite I obveznice Agrokora moguće pravno osporavati - između ostaloga i zato što nisu bila navedena u godišnjim i revizorskim izvješćima. No, u revizorskoj kući Baker Tilly Hrvatska koja je potpisivala revizorska izvješća, odbili su to komentirati i objasniti svoje postupke.
U slučaju Leda ta jamstva iznose astronomskih 19 milijardi kuna, a njihov iznos otkriven je tek prošlog mjeseca, nakon upita postavljenog na Glavnoj skupštini kompanije. Potpisnici pisma koje je jučer objavio Jutarnji list traže da se ta jamstva sada skinu, što bi poboljšalo izglede za oporavak koncerna i prodaju dijelova imovine. Ramljak njihove zahtjeve nije komentirao.
Baker Tilly Hrvatska je bio revizor Leda i Jamnice sve donedavno, kad je tim izvanrednog povjerenika inicirao njihov opoziv i imenovanje PricewaterhouseCoopersa revizorom za 2016. godinu za sve tvrtke iz Agrokor grupe, jer je u preliminarnim provjerama utvrđeno da bi moglo biti potencijalnih pogrešaka u izvješćima. Novi izvještaji za 2016. godinu očekuju se do kraja srpnja.
U zagrebačkom uredu Baker Tillyija, kuće koja je nekoliko godina za redom obavljala reviziju te je mogla/trebala znati kolika su jamstva za kredite izdavana kao i da li su navedena u financijskim izvješćima kompanije, o tome sada izbjegavaju govoriti. Direktor nas je preko tajnice samo uputio na rješenje Hanfe o Ledu. Posljednje je bio izdano 15. svibnja ove godine, radi privremene obustave trgovanja na Zagrebačkoj burzi.
Naravno, odgovorni za propuste nisu tek revizori. Uprave i nadzorni odbori kompanija koje su iz godine u godinu izdavale nova jamstva svakako bi trebale objasniti kojim su se poslovnim argumentima vodile odobrivši ukupno 19 milijardi kuna jamstava.
Pogotovo je tu zanimljiva pozicija predstavnika mirovinskih fondova koji su, recimo, imali predstavnike u NO-u Leda jer su njegovi dioničari, a ujedno su i kupci Agrokorovih korporativnih obveznica za koje je Ledo jamčio. Čemu se oni sada čude, mnogi se s pravom pitaju.
U vrijeme kad je krenula lavina tih jamstava predsjednik Uprave Leda bio je Tomislav Kitonić, kojeg je sredinom 2014. naslijedio Hrvoje Kraljević, a njega u studenome 2015. godine Dario Vrabec.
Bivši predsjednici uprava koje smo kontaktirali, Kitonić i Kraljević, danas više ne rade u tvrtkama iz Agrokor grupe, ali nisu željeli davati izjave, tek su nam dali do znanja kako nisu ništa formalno pogriješili i čude se čuđenju medija oko jamstava.
Kraljević je do svibnja bio predsjednik Uprave Tiska, a nove poslovne planove ne otkriva. Kitonić se sada bavi stočarstvom, preko tvrtki Moslavina proizvod i Bik, te nam je nevoljko rekao kako je sve što je radio bilo u skladu sa zakonom i u “najboljoj namjeri”, a iza svake odluke uprave o izdavanju jamstava je stajao i nadzorni odbor dajući svoju suglasnost. Na našu primjedbu da će poslovanje možda propitivati i neke državne institucije, odgovorio je: “Neka mi se samo jave, čekam ih, nemam s time problema.”
Manjinski dioničari, potpisnici pisma Anti Ramljaku, navode sada kako je jamstva moguće pravno osporavati i zato što dioničari na glavnim skupštinama nisu odobravali njihovo izdavanje (to su, naime, činile samo uprave i NO-i), te zato što pritom nije bila osigurana “mjerljiva korist” za Ledo i Jamnicu. Ostaje, naravno, nejasno zašto to nisu pitali ranije.
Očito, svi se tu donekle prave ludi, a revizija financijskih izvještaja koju provodi PwC trebala bi nam pokazati do koje mjere, odnosno hoće li zaista manjinski dioničari pokušati pravno osporavati izdana jamstva na koja, primjerice, jako računaju ruski bankari koji su kreditirali Agrokor s oko 1,4 milijardu eura.