Građevinski sektor gospodarska je grana koja je bila uvjerljivo najviše pogođena višegodišnjom krizom u Hrvatskoj. Dva su ključna uzroka tome: 1) prevelika i “nezdrava” ekspanzija građevinskog sektora u godinama prije krize, pogonjena bumom stanogradnje i javnim investicijama u prometnu infrastrukturu, a sve uglavnom financirano zaduživanjem, te 2) izrazitim padom investicija od 2008. (kako državnih tako i privatnih i korporativnih), a uz koje je građevinski sektor usko vezan.
Sektor građevine, po Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti područje F (NKD 2007.), onaj je koji je najviše vukao hrvatski BDV (bruto dodanu vrijednost) prema dolje punih sedam godina. Realne stope pada građevinarstva po godina bile su kako slijedi: 2009. -10,0%, 2010. -15,7%, 2011. -8,5%, 2012. -11,7%, 2013. -4,4%, 2014. -4,2%, 2015. -0,7%.
Drugim riječima, u ovom sedmogodišnjem periodu kumulativni realni pad građevinarstva iznosio je ogromnih 44,2%!
Udio građevinarstva u ukupnom BDV-u je tako pao sa 8,1%, koliko je iznosio u 2008., na 5,1% u 2015. godini.
S druge strane, prve naznake izlaska hrvatskog gospodarstva iz duboke recesije imali smo u 2014. godini - prvoj punoj godini od pristupanja EU i otvaranja jedinstvenog bogatog tržišta od pola milijarde ljudi.
Oporavak se najprije dogodio u prerađivačkoj industriji i koja je počela najsnažnije “vući” hrvatsko gospodarstvo, a ubrzo su se priključili trgovina, prijevoz i turizam. No, ne i građevinarstvo. Građevinarstvo je i u 2014. godini zabilježilo relativno snažan pad od 4% u odnosu na godinu prije, a i u 2015. zabilježen je negativan doprinos, iako je ukupni BDV počeo rasti već u zadnjem kvartalu 2014. godine.
No, sredinom prošle 2016. godine okolnosti su se i u građevinarstvu počele znatno mijenjati.
Zabilježen je kontinuiran i snažan višemjesečni porast izdanih građevinskih dozvola, baš kao i prateća vrijednost predviđenih građevinskih radova.
Broj izdanih građevinskih dozvola tako je u cijeloj 2016. porastao za 26,7%, a ukupna predviđena vrijednost građevinskih radova iznosi 23,3 milijarde kn ili gotovo 12% više u odnosu na 2015. To su jasne naznake da je okončan višegodišnji pad i da je najgore u građevinarstvu napokon iza nas.
Analize HGK govore kako su naznake oporavka građevinske aktivnosti bile povezane s pozitivnim kretanjima u turizmu i industriji. Dinamiziranje građevinskih aktivnosti započelo je obnovom i gradnjom turističkih kapaciteta (naročito hotela), a zatim uredskim i industrijskim zgradama te skladištima. No, u posljednje vrijeme imamo i dinamiziranje aktivnosti na infrastrukturnim projektima, a tome svakako pridonose (i još jače će u budućnosti pridonositi) sredstva dostupna iz fondova EU.
Značaj građevinarstva za hrvatsko gospodarstvo se još dugo neće, a vjerojatno i ne treba vratiti na pretkrizne razine. Kako je spomenuto, udio građevinarstva u BDV-u bio je više od 8% u 2008. godini, što je značajno iznad prosjeka u zemljama EU gdje se taj udio kreće oko 5,5%.
U ovom periodu dio je građevinskih tvrtki nestao s tržišta, neke velike i srednje velike kompanije završile su u predstečajnim nagodbama te su promijenile vlasnike, a samo rijetke su opstale na tržištu a da nisu morale restrukturirati dug i/ili vlasnički strukturu.
Ukupno gledajući, izgubljeni su i određeni građevinski potencijali hrvatskih kompanija zbog dugog perioda manjka poslova na domaćem tržištu. Okretanje poslovima izvan zemlje bit će iznimno teško zbog manjka potrebnih referenci, iako ne i nemoguće.
Kako god, izvjesno je da je najgore prošlo te da slijede znatno bolja vremena za građevinske kompanije. To, vidimo, smatraju i investitori na Zagrebačkoj burzi. Primjerice, dionički indeks Zagrebačke burze CROBEXkonstrukt, koji čini nekoliko dionica iz građevinskog sektora s kojima se najviše trguje, u posljednjih šest mjeseci porastao je oko 75%!
Brojni su izazovi pred građevinskim sektorom: od privlačenja stručne radne snage, stjecanja potrebnih referenci za natjecanje na većim i lukrativnijim poslovima, do modernizacije i prilagodbe novim tehnologijama i načinima rada.
Čini se da je trenutačno najveći problem nedostatak građevinskih radnika.
Broj zaposlenih u građevinskom sektoru pao je sa 108 tisuća, koliko ih je bilo zaposleno u 2008., na samo 68 tisuća radnika, koliko ih je bilo zaposleno u 2015. godini.
I prije krize imali smo potrebu za uvozom radne snage, ali njega smo relativno lako rješavali radnicima iz BiH. No, zbog preduge krize i nemogućnosti pronalaska posla velik dio radnika otišao je u inozemstvo (najviše u Njemačku) , stoga će pronalazak kvalitetnih radnika biti jedan od najvećih izazova pred građevinskim tvrtkama.
Kako god, negativan trend u građevinarstvu je konačno zaustavljen. Sređivanjem zemljišnih knjiga, dosadašnjim ulaganjem u digitalizaciju i sl. ubrzani su postupci dobivanja građevinskih dozvola - a veći pomaci nas tek očekuju.
Time se stvaraju preduvjeti za ubrzan oporavak buduće investicijske aktivnosti i posljedično samog građevinskog sektora. Time i rast hrvatskog gospodarstva postaje robusniji upravo zbog široke rasprostranjenosti po industrijama.