Hrvatska je godinama u blokadi privatizacijskog procesa, iako ima 1.300 tvrtki koje su u većinskom ili manjinskom vlasništvu države, a proces i dalje vodi politika, rečeno je u utorak na okruglom stolu "Restrukturiranje i privatizacija javnih poduzeća" koji su organizirale Udruga poreznih obveznika Lipa i zaklada Konrad Adenauer.
Zaključivši kako je Hrvatska godinama u privatizacijskoj blokadi, ekonomski analitičar Velimir Šonje kazao je kako formiranjem Ministarstva državne imovine privatizacija ostaje pod kontrolom politike.
"Imamo političare koji kroz Ministarstvo državne imovine upravljaju stotinama državnih tvrtki. Iskreno ne znam kako tu može doći do depolitizacije, profesionalizacije i skeptičan sam prema tom modelu", rekao je Šonje.
Naveo je da je do kraja Domovinskog rata samo 9 posto gospodarstva uspješno privatizirano te da su prvi veliki IPO-i bili oni Plive i Zagrebačke banke, kompanija koje i danas uspješno posluju. Ipak, nakon 2000. godine, pogotovo nakon 2002. uspostavlja se nova ravnoteža u kojoj država zahvaljujući velikoj fiskalnoj ekspanziji - kroz vlasništvo, ali i narudžbe, pogotovo posredstvom graditeljstva, vodi glavnu riječ. Gospodarstvo i politički sektor u potpunosti su povezani, tvrdi on.
Drugu faza privatizacije, kaže Šonje, obilježila su dva velika projekta, INE i HT-a, koji su po njemu prvenstveno imali političke, a ne ekonomske motive. Ukazao je i na neuspjele projekte poput outsourcinga, monetizacije autocesta i IPO-a HEP-a.
Podaci OECD-a o prisustvu državnih tvrtki u 31 sektoru pokazuju da je Hrvatska u tom segmentu u društvu s Indijom, Rusijom, Poljskom i Kinom.
Bivši član Izvršnog odbora njemačke Bundesbanke Hans Reckers istaknuo je da državno vlasništvo mora biti krajnja instanca, samo ako se ne može drugačije. Njemačka, kazao je, ima svoje državne banke koje posluju u konkurenciji s privatnim i zadrugarskim. Javna poduzeća mogu se naći i u energetskom sektoru, iako postoji veliki broj općina koje su vlasnice energetskih postrojenja. Državno vlasništvo, naglasio je, uglavnom se svodi na ta dva segmenta.
"Mnoge općine imaju svoja komunalna poduzeća, koja nisu toliko okrenuta profitu kao privatna", rekao je Reckers.
Objasnio je brzu tranziciju poduzeća iz bivše istočne Njemačke, koja je ujedinjenu Njemačku stajala više od 125 milijardi eura. Pojedina od 10.000 poduzeća brzo su privatizirana, a neka su zbog sanacije ostala u državnom vlasništvu. Pri prodaji poduzeća njemačka Vlada je, više od zarade, vodila računa da investitor garantira investicije i zadrži radna mjesta. Najviše kupaca bilo je iz bivše zapadne Njemačke pri čemu su investitori većinom birali poduzeća iz svoje branše. Bilo je međutim potresa: milijun i pol radnih mjesta bilo je sačuvano, a 2,5 milijuna izgubljeno. No stvari su se, istaknuo je Reckers, pokrenule pa su od sredine 90-ih godina stope rasta u bivšoj istočnoj Njemačkoj veće nego u zapadnoj.
Izvršni direktor Lipe Zoranu Low iznosi da je 1.300 kompanija u Hrvatskoj u većinskom ili manjinskom državnom vlasništvu te da te kompanije po svim parametrima podbacuju u odnosu na na privatne. Istaknuo je da sljedeći krug privatizacije mora bit pošteniji, organiziraniji i bolji od svega onoga što smo dosad gledali.
Na početku skupa članovi Radničke fronte istaknuli su natpis "Privatizacija - ne damo vam ništa više".