Slovenski regulator tržišta osiguranja odbio je i drugi pokušaj hrvatske Adris grupe da poveća svoj vlasnički udio u slovenskoj osiguravateljskoj kompaniji Sava Re, piše u srijedu ljubljansko Delo, a poziva se na neslužbene izvore.
O zahtjevu Adris grupe da svoj sadašnji vlasnički udio od oko 20 posto poveća na otprilike 33 posto, tik ispod praga za preuzimanje, početkom tjedna odlučivao je stručni savjet Agencije za nadzor tržišta osiguranja (AZN), ali je odbio dati svoju suglasnost, piše list, te dodaje da razlozi za takvu odluku za sada nisu poznati, ali da bi se regulator, da je dopustio Adrisovo jačanje u Savi, sigurno zamjerio vodećim političkim igračima u državi.
U Adrisu kažu kako još nisu dobili odluku slovenske regulatorne agencije (Agencije za zavarovalni nadzor), ali da su, ako je točna informacija koju prenose pojedini mediji, sigurni da o tome nisu odlučivali poslovni razlozi, osobito ne poslovni rezultati, financijska snaga i investicijski potencijal Adrisa.
- Da se odluka donosila na temelju poslovnih rezultata, ishod bi bio povoljniji za Adris, a uvjereni smo i za budućnost Save Re - rekao nam je Predrag Grubić, glasnogovornik grupe.
Protiv jačanja Adrisa u vlasničkoj strukturi Save Re bili su navodno u Slovenskom državnom holdingu (SDH), koji upravlja portfeljem državne imovine, a za uskraćivanje suglasnosti glasovali su i članovi regulatornog tijela koji su bliski stranci premijera Mire Cerara, navodi vodeći slovenski list.
Riječ je o drugom pokušaju Adrisa da svoj vlasnički udio u Savi Re poveća na otprilike 33 posto. Lani je zahtjev za povećanje udjela predao zajedno s Croatia osiguranjem (CO), ali je i tada bio odbijen.
Prema pisanju medija, tada je slovenska agencija AZN ocijenila da je Croatia osiguranje previše izloženo hrvatskim državnim obveznicama te da bi to moglo predstavljati potencijalni izvor rizika za slovensko tržište osiguranja.
Najveći vlasnički udio u Savi Re ima slovenska država, oko 40 posto.
Prema strategiji upravljanja državnom imovinom, njen vlasnički portfelj u Savi Re ne smatra se strateškom, nego “važnom” investicijom. To znači da vlasnički udio države u toj kompaniji ne smije pasti na manje od 25 posto i da nijedan drugi vlasnik ne može steći udio koji je veći od onoga koji pripada državi.