Pa, kakva je to anatomija prženog krumpirića? Izvana je hrskav (ali ne i tvrd), a iznutra mekan i kremast. Treba biti zlatnožute boje i nipošto smeđ. Ne smije cijeli biti mekan. To je onda pommes frites. Neki se s nama možda neće složiti jer postoje i druge varijante prženog krumpira, ali ovo je baš školski primjer.
Koji krumpir kupiti?
Izaberite krumpir crvene kože i bijelog mesa; te vrste obično imaju optimalnu razinu škroba za prženje.
Kako ga narezati?
Narežite ga na štapiće debele otprilike pola centimetra.
Koliko zagrijati ulje?
Dobro ugrijte ulje (ako ulje nije dovoljno ugrijano, krumpir će se polu-skuhati i poslije raspasti). Kad ubacite krumpiriće, oko njih se odmah moraju početi stvarati mjehurići.
Koliko ulja?
Krumpirići se moraju pržiti u dosta ulja.
Pretrpani lonac?
U lonac u kojem ih pržite ne ubacujte previše krumpirića odjednom.
Miješanje?
Ne miješajte ih prečesto. Dovoljno će biti jedan put.
Koliko pržiti?
Kad su poprimili željenu boju, krumpiriće izvadite na kuhinjski ručnik koji će iz njih upiti višak ulja.
Postoji još i opcija da se pommes frites prži u dvije etape – prvi put u ulju zagrijanom na 160°C, potom se odmara, a onda ga opet pržite u ulju zagrijanom na 180°C.
Koji biste vi još prijedlog dodali na naš popis?