Piše: Rahela Štambuk
Fidel Gastro
Krste Pavletića 1, Zagreb
091/2552-724
PON-ČET 08:00-24:00 PET-SUB 8:00-02:00
Pogledom na meni, osim tacosa i tiradita (peruansko jelo od sirove ribe koje se može napraviti i sa sirovim crvenim mesom), ili kakvog pridjeva na španjolskom, malo što podsjeća na latinoameričku kuhinju, a fuzija odaje dojam konfuzije, pa se tako na meniju našao i namaz od gusje jetre, pileća juhica s domaćim rezancima, plata s drniškim pršutom i slavonskim kulenom, pačja prsa i nekakva izvedenica talijanske carbonare. Prostor restorana uređen je u industrial vintage stilu i iako je poveći, zapravo je prilično ugodan. Restoran je u vrijeme ručka bio više nego solidno popunjen, no i uz žamor ostalih gostiju i laganu nenametljivu muziku u pozadini, dalo se za stolom ugodno čavrljati. Konobari su ljubazni i nenametljivi, no usluga je poprilično spora. Za predjelo smo naručili tacose od brancina i tiradito od govedine i na njih čekali dobrih pola sata. Brancin u tacosima bio je savršeno paniran i hrskav, no sami tacosi su bili hladni, a povrh brancina bilo je još mnoštvo sastojaka pa je riba u svemu bila okusom skoro neprepoznatljiva.
Iako ne piše u meniju, unutra je uz nasjeckano crveno zelje, daikon i salatu bilo i komadića paprike i kukuruza. Sličan je problem i s tiraditom. Sama govedina bila je odlično mekana, no potpuno su je zamaskirali svi dodaci. Na carpacciu je dakle redom bila majoneza, guacamole umak, adobo umak, salata od bulgura, rikola, rotkvice, grčki jogurt, listići parmezana, crumble od orašastih plodova, mladi luk i komadići chilija. Za glavno jelo naručili smo wok biftek koji je bio odličan. Meso je bilo jako dobro marinirano i začinjeno, povrće hrskavo, okusi fino izbalansirani. Osim bifteka naručili smo i napo lungić. Prema opisu s menija riječ je o mariniranom lungiću u panceti. Na stol je stigao vizualno savršeno ispečen komad mesa, iznutra ružičast, mekan, reže se kao maslac, korica od pancete hrskava.
I opet taj ali. Meso je bilo sousvidano (kuhano u vakuumu) i marinirano u umaku s tekućim dimom pa je dojam bio da jedete šunku, a ne lungić. Uz meso je bila i slatko-kiselkasta krema od buče te salata od beluga leće s gljivama, koja je bila ukusna. Izbor vina je poduži, ali na vinskoj karti nisu odijeljena naša i strana vina što pomalo zbunjuje. Također na čaše nude primjerice samo dvije malvazije, od kojih Meneghetti taj dan nisu imali. Ručak smo s dvije čaše vina, vodom i Coca Colom platili 450 kuna i prava je šteta što moramo zaključiti da je manje (u ovom slučaju sastojaka na tanjuru) zaista koji put - više.
KATEGORIJA RESTORANA: Restoran kreativne urbane kuhinje
HRANA: 6/10
AMBIJENT: 8/10
USLUHA: 9/10