Evo što se događa kada odlučite napraviti tarte tatin (naopaku pitu) sa zelenim šljivama, premalo lisnatog tijesta (ipak ne toliko premalo da se ne bi utažila životna opsesija i pojeo komadić sirovog), skamenjenim karamelom i laganom nervozom.
13.00 Plac više ne radi, nedjelja je, imam samo šoping-centre. Kupujem jedine šljive u ponudi, sretna što ne izgledaju trulo i što me jato mušica neće pratiti do doma.
18.00 Napokon se pomičem prema kuhinji. Relativno motivirana, salata od kvinoje, leće i mahuna za ručak čisto je dobro ispala. Perem šljive i nektarine. Čepam šljive, shvaćam da su potpuno zelene. Režem ih na kriškice, ipak sretna jer imam novi kričavo zeleni nožić (boje šljive iznutra) za voće i povrće.
18.10 Prelazim na nektarine. Jednu zgnječim, pojedemo je, potom studiozno pristupam ostalima. Režem komad prsta novim kričavo zelenim nožićem. Ne podivljam, zamotam prst i nastavim rezati kriškice.
18.16 Strpam voće u zdjelu i prelijem ga limunovim sokom. Zašto ne bi bilo još kiselije. Vadim već razvaljano tijesto (tako sam ga kupila) i shvaćam da je preusko i predugačko u odnosu na lim. Nema veze, nadoštukat ću.
18.18 Držim se recepta, u okrugli lim na štednjaku stavljam smeđi šećer, maslac i malo cimeta, karamelizacija počinje.
18.20 Polako, šećer se topi. Stvarno polako. Masnoća se odvaja od šećera i pliva po rubu lima, šećer se pretvara u čudnu smeđu masu. Mislim da nešto nije u redu s ovim procesom.
18.30 Šećerna smjesa, kada je promiješam, razdvaja se na komade. Previše mi se stisnuo karamel. Prvi slom živaca. Odlazim u sobu. Kukam i pušim.
18.40 Skupila sam snagu za povratak u kuhinju. Kuhača se u međuvremenu zalijepila za karamel, a karamel za lim. Strukture je kamena. Drugi slom živaca. Odlazim u sobu i opet pušim. Pišem starcima poruku da danas vjerojatno neću doći. A pogotovo neću doći sa super-kolačem.
18.46 Grijem vodu u kuhalu i ulijevam je u lim. Sjajno, karamel se odvojio u svoj svojoj ljepljivosti te je ostao u jednom komadu. Kušam ga. Nije loše. Perem lim.
18.50 Kopam po netu i tražim nove savjete za karamel bez vode. Nalazim varijantu kako se radi u pećnici. Izlazim na balkon i duboko dišem. Sretna sam jer je zahladilo. Vraćam se u sobu, i dalje manijakalno surfam. Čitam recepte na stranim jezicima. Čak i na francuskom. Ne govorim francuski.
19.00 Trpam šećer (ovaj put bijeli, možda je u smeđem problem), maslac i cimet. Gurnem sve na 180 i čekam. Nakon dvadesetak minuta krenem miješati.
19.22 Shvaćam da smjesa izgleda identično kao kad je bila na štednjaku. Odlučim je pustiti i povremeno miješati još neko vrijeme.
19.35 Šećer će za sekundu postati ista tvrda raspadnuta smjesa od koje sam već jednom odustala. Vadim sve van, slažem voće. Okej, ne slažem, živčano ga bacam na lim. Kao da mora biti uredno posloženo u vijenac. Volim kreativni nered.
19.37 Mutim jaje pjenjačom na kojoj su ostale tri bijedne žice (bolje da sam kupila to umjesto nožića). Navlačim tijesto preko voća. Krpam tamo gdje fali. Dio pojedem. Premazujem jajem.
19.42 Vraćam sve u pećnicu. Zaključujem da treba peći 40 minuta. Ne znam otkud mi to. Malo mi se plače. Navijam jaje timer na 15 minuta.
19.57 Prva provjera. Tijesto je grbavo i donekle se ispeklo. Brine me što se događa s voćem i karamelom u kamenu na dnu. Zavrćem timer na još 15 minuta.
20.12 Druga provjera. Tijesto izgleda kao svemirski oblik života u letećem limu koji je sletio u moju pećnicu. Strah me da će pokoriti svijet. Jaje na još deset.
20.22 Vadim iz pećnice, na prvu mi je jasno da je tekućine previše. Podmećem veliki protvan, prevrćem na tanjur, malo voća ispada van. Zapravo, bilo bi sve u redu da nema malog bazena na sredini. Dio vadim žlicom pa nosim na balkon s nadom da će se zgusnuti. Javljam starcima da definitivno neću doći.
21.28 Mrvicu se zgusnulo. Fino je, ali i dalje pretekuće. Drugi put kad mi se bude jelo nešto sa šljivama, jest ću šljive.
Tarte tatin sa šljivama i nektarinama
Nema nikakvog smisla da vam pišem ovaj recept. Nije neukusno, ali nije kako treba. Ako netko ima bolju verziju, slobodno mi je može poslati na redakcijsku e-mail adresu.