Bogat je bjelančevinama, vlaknima, složenim ugljikohidratima, željezom, bakrom, fosforom, a radi se o jednogodišnjoj biljci koja sazrijeva u jesen. Smatra se da su ju američki domorodci počeli uzgajati na području današnjeg Meksika i Perua.
Grah je tisućljećima bio osnovna hrana mnogih naroda. Prvi poljoprivrednici uzgajali su i žitarice te često spravljali obroke od grahorica i žitarica. Američki su Indijanci kombinirali kukuruz i grah, Kinezi rižu i zlatni grah, Grci bijeli grah i kruh. U Italiji je popularno jelo grah i tjestenina (pašta fažol), a u našim krajevima tradicionalnim se smatra ričet – varivo od graha i ječma.
Grah je u Europu stigao u 16. stoljeću te se tada smatrao egzotičnim jelom Novog svijeta. Tijekom Velike depresije (1929.) u SAD-u poticala se konzumacija graha kao odličnog izvora bjelančevina i odlična zamjena za meso. Najveći proizvođači graha su Indija, Kina, Indonezija, Brazil i SAD.