PRIČA KOJA JE PROMIJENILA POVIJEST

PRIČA O JEDNOJ OD NAJVEĆIH VINARIJA: "Ne daju mi biti prvi, a biti drugi ne želim, ja sam Mouton!"

Obitelj Mouton Rothschild trajno je promijenila svijet vina, istodobno ga čvrsto povezujući s umjetnošću budući da je više od sedamdeset umjetnika kreiralo njihove etikete.

Obitelj Mouton Rothschild trajno je promijenila svijet vina. Upravljanje prodajom iz ruku trgovaca prevela je u ruke vinara, stvorila vodeći vinski brend, a pritom izgradila neraskidivu i trajnu vezu između vina i umjetnosti. Kad je dvadesetogodišnji mladac Philippe de Rothschild (1902. - 1988.) iz Pariza pristigao na obiteljski posjed s vinogradima u mjestašce Pauillac pokraj Bordeauxa kako bi preuzeo brigu o jedinoj poljoprivrednoj djelatnosti obiteljskog biznisa, dočekala ga je realnost dijametralno suprotna onoj plejbojevskog života na koji je navikao u rodnom Parizu zlatnih dvadesetih godina.

Na imanju nije bilo električne energije, tekuće vode, telefona, a zapuštenim podrumom su tumarale životinje. Ni djed niti otac nisu pokazivali previše interesa za imanje s vinogradom koje je djed kupio još 1853. kako bi na njemu radio vino koje će nuditi poslovnim partnerima i gostima.

Uz vino za vlastite potrebe, imanje je proizvodilo značajne količine viška koji su kupovali trgovci, odvozili ga u bačvama i negdje drugdje rastakali ili punili u boce. Iako su Philippeovi interesi prije dolaska bili sasvim drukčije naravi, naime u to se doba počeo baviti autoutrkama, tog dana kad je pristigao znao je da će tu, barem emocionalno, ostati cijeli život.

Philippeu je scena koja ga je dočekala na posjedu Mouton Rothschild zapravo bila poznata jer su ga kao 12-godišnjaka roditelji tu sklonili od blizine fronte početkom Prvoga svjetskog rata i tada se stvorila ta emotivna veza. Sada, osam godina kasnije, shvatio je da se vratio kući i da želi Mouton učiniti svojim domom.

Počeci nisu bili jednostavni, ali multitalentirani Philippe bio je čovjek od energije i ideja. Baron Philippe de Rothschild, punim imenom, tijekom života bio je automobilistički as koji se natjecao na natjecanjima poput 24 sata Le Mansa i Monte Carlo Grand Prix, vrhunski sportaš koji je bojkotirao nastup na Olimpijskim igrama 1936. iz protesta zbog progona njemačkih židova, zarobljenik Vichyjeve vlade u Alžiru i vojnik u De Gaullovu pokretu otpora. Zatim pjesnik, scenarist i prevoditelj čija su se djela pedesetih godina prošlog stoljeća izvodila u pariškim teatrima i operi, a u konačnici bio je jedan od najboljih vinara na svijetu.

Mijenjanje trendova

Odmah nakon preuzimanja vinarije 1922. zadao si je dvije važne misije. Jednu je realizirao vrlo brzo i uspješno. Započeo je pionirski posao punjenja boca na samom posjedu, a na njih je stavljao vlastite etikete, na taj je način jamčio konačnom kupcu da je sadržaj koji kupuje i plaća zaista iz njegova chateaua. Ubrzo su se, vidjevši uspjeh, za njim poveli i drugi bordoški vinari, za njima ostatak svijeta i trgovina vinima zauvijek se promijenila iz temelja.

Dotadašnja praksa koja je bila da trgovci rastaču vina ili pune u boce tijekom par sljedećih desetljeća u potpunosti je nestala i vinari su svoj prosperitet preuzeli u vlastite ruke. Druga misija je bila promovirati vino Chateau Mouton Rothschild u elitni klasifikacijski razred s oznakom Premier Grand Cru Classe. Naime, pri definiranju originalne klasifikacije 1855. kriterij kojim se rukovodilo za dodjeljivanje pojedinog razreda bila je cijena koju su vina postizala na trgovačkim aukcijama. S obzirom na to da je Chateau Mouton Rothschild bio u najskupljem razredu, očekivao se i najviši razred.

Stranci u vlastitoj zemlji

Međutim, zbog činjenice da su Rothschildi doživljavani strancima, jer je njihov ogranak obitelji došao iz Engleske, kako bi se zaštitili "nacionalni" interesi dodijeljen im je je Deuxieme Grand Cru Classe, također prestižni, ali ipak niži razred. Za ispravljanje te nepravde Philippe de Rothschild borio se više od 50 godina i u konačnici uspio. Kao jedina iznimka od originalne klasifikacije iz 1855., koja je i danas na snazi, Chateau Mouton Rothschild je 1973. službeno promoviran u razred Premier Grand Cru Classe. Slogan obiteljske vinarije je cijelo to vrijeme bio ovaj iz naslova ili u originalu ''Premier ne puis, Second ne daigne, Mouton suis''.

Svečani trenutak promocije obilježila je i etiketa vina iz iste berbe koju je oslikao Pablo Picasso, s promijenjenim sloganom koji se našao i na etiketi, a glasio je: “Premier je suis, Second je fus, Mouton ne change”. U prijevodu - prvi jesam, drugi sam bio, a Mouton je isti, i takav se na bocama može vidjeti.

Slatka pobjeda zavrijedila je takav neobičan hommage na etiketi. Drugi svjetski rat ostavio je razarajuće posljedice na obitelj. Suprugu su Nijemci 1941. odveli u koncentracijski logor Ravensbruck gdje je pred kraj rata izgubila život. Bijeg Philippea kroz Španjolsku u sjevernu Afriku, da bi se dočepao De Gaullova pokreta otpora, završio je zarobljavanjem u Alžiru. Vratio se ipak pobjedonosno u Francusku s De Gaullovim jedinicama, ali je njegov posjed, koji je tek bio doveo u red jer je bio zapušten, bio potpuno devastiran. Nove vlasti su mu vratile radi eksproprijacije u međuvremenu oduzeto državljanstvo, kao i imovinu.

Umjetnost i etikete

U znak novog početka i obilježavanja velike pobjede u Drugom svjetskom ratu zamolio je mladog slikara Philippea Julliana da mu oslika etiketu, što je ovaj i učinio i tako nehotice počeo najčuveniju seriju vinskih etiketa svih vremena, prvog vina kuće naziva Chateau Mouton Rothschild.

Naime, od 1945. nadalje svake godine drugi umjetnik oslikava etiketu tog najvažnijeg vina kuće. Među više od sedamdeset slikara koji su do danas svake godine kreirali novu etiketu mogu se naći imena kao što su Georges Braque, Salvador Dali, Pablo Picasso, Andy Warhol, Francis Bacon, Keith Hearing i Jeff Koons.

Jedini nasljednik obiteljske vinarije bila je Philippeova kći Philippine (1933. - 2014.), renomirana pariška kazališna glumica, koja se unatoč činjenici da je prvi dio života bila posvećena samo umjetnosti pokazala kao vrsni menadžer i koja je od očeva vrlo uspješnog biznisa sagradila pravo vinsko carstvo. Partnerstva koja je počeo otac s novosvjetovnim vinarima poput Mondavija u Kaliforniji nastavila je razvijati te graditi nova u Čileu, u vidu vinarije Almaviva, koju je sagradila s poznatom kućom Concha & Toro, ali i s vlastitom čileanskom akvizicijom za prestižna vina Escudo Rojo. Pretvorila je kuću Mouton Rothschild u jednu od najvećih vinarija vina više kategorije na svijetu, a troje djece koji su je naslijedili i danas uspješno vode na djedovu talentu i majčinoj kreativnosti stvoren imetak.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. travanj 2024 16:38