Opisati Siciliju samo dvjema riječima možda se čini nemoguće, no samo su mi dvije bile potrebne da objasnim svima kako sam je doživjela. "Prekrasno prljava", odgovorila bih znatiželjnicima na pitanje kakva je Sicilija, a svi bi se na to osmjehnuli i kimnuli glavom, kao da sam im potvrdila da je slika koju o njoj imaju u glavi točna.
Zbog njezine iznimno šarolike povijesti i zanimljive kuhinje odlučila sam je ovo ljeto posjetiti s prijateljicom, u potrazi za uzbudljivim jelima i gradskim prizorima kao iz starih filmova. U 12 dana proputovale smo vlakom kilometre po otoku, svaki dan prešle više od deset tisuća koraka lutajući slikovitim uskim uličicama, potrošile ukupno tek nešto više od šest tisuća kuna i kušale sve od rajčica do pečene ricotte, uz pokoji tanjur tradicionalne tjestenine i brze zalogaje u obliku zasitnih arancina.
Tijekom stoljeća su na izgled njezinih gradova i sadržaj njezine kuhinje utjecali brojni osvajači koji su ostavili svoj trag na svakom aspektu života na Siciliji. Od druge polovice 8. do prve polovice 6. stoljeća prije Krista otok su kolonizirali Grci, a u jednom trenutku upravo je Sicilija postala najjače žarište grčke kulture na ovom dijelu Sredozemlja.
Od svog procvata bila je okupirana više puta, a od svih svojih vladara, bili to Grci, Saraceni ili Normani, Sicilijanci su naučili nove vještine te ih razvili na svoj način, neovisno o tome je li riječ o arhitekturi, filozofiji ili kuhanju. Od Grka su usvojili brojne tehnike pripreme hrane i sam način prehrane koja se i danas temelji na jednostavnoj lokalnoj hrani - ribi i povrću.
Vrijeme arapske dominacije u 9. stoljeću nakon Krista u njihovu kuhinju uvelo je brojne nove namirnice jer su Arapi donijeli patlidžane koji su još uvijek okosnica sicilijanske prehrane, špinat, gorke naranče, bademe, rižu, marelice, šećer i začine. Naučili su Sicilijance kako sušiti voće i stvoriti slasne slatkiše, pokazali su im kako pripremiti granitu, kao i vještine destilacije. S dolaskom Normana uvode se nove metode čuvanja ribe i mesa, a u 12. stoljeću tijekom njihove vladavine na otoku se prvi put javljaju špageti.
Moderno doba obilježila je mafija, svima dobro poznata pod nazivom Cosa nostra, koja je svojim djelovanjem znatno usporila razvoj otoka i njegovo otvaranje vanjskom svijetu. No, u posljednjih desetak godina turizam na Siciliji sve se više razvija, a veze s notornom mafijom polako slabe ili su barem dobro skrivene od znatiželjnih očiju sve većeg broja posjetitelja.
Danas su ulice prepune turista, a jedno od posebno privlačnih obilježja otoka upravo je kuhinja. Većina sicilijanskih jela i dalje se temelji na jednostavnim sastojcima koje otočani nabavljaju na brojnim tržnicama. Njihov obilazak doživljaj je koji ne smijete propustiti, a obavezno kušajte i vino iz vinograda što rastu na plodnim obroncima Etne kako bi vaš obrok bio potpun.
Osim prirodnih ljepota kao što su Etna, koja se doima kao da je s drugog planeta, ili blještavo bijelih vapnenačkih litica zvanih Scale dei Turchi, obišle smo osam gradova u želji da vidimo što više u malo vremena koje smo imale na raspolaganju.
Catania, Palermo, Cefalù, Agrigento, Siracusa, Ragusa, Noto i Taormina mjesta su prepuna živopisnih likova, divne arhitekture s patinom oronulosti koja im daje poseban šarm i, naravno, ukusne hrane.
ĐIR PO TAORMINI NA SICILIJI: Iako je ovaj grad prepun skupih dućana, najbolje su stvari jeftine!
CATANIA NA SICILIJI: Iz ovog grada se ne odlazi bez da se kuša sočna tjestenina pasta alla Norma!
U POSJETU PALERMU: Za razliku od naših tržnica, na Siciliji povrće i voće ne možete birati sami!
SIRACUSA: Ako planirate pojesti još samo jedan sendvič u životu, neka to bude onaj iz dućana Caseificio Borderi u Siracusi!
GRAD CEFALÙ NA SICILIJI: Mjesto gdje su sicilijanske arancine, hrskave punjene loptice od riže, najbolje!
