RECENZIJA RESTORANA

ATLANTA BOCCA MARAI: ''Restoran u kojem su si arhitekti dali mnogo više truda nego aktualni kuhari!''

    AUTOR:
    • Radovan Marčić

  • OBJAVLJENO:
  • 19.12.2017. u 09:20

Zagreb, 141217.
Miramarska 22.
Unutrasnjost restorana Atlanta Bocca Marai.
Foto: Zeljko Grgic / Cropix
Željko Grgić / HANZA MEDIA

Arhitekti su si očito dali mnogo više truda od aktualnih kuhara: u ovakvom prostoru i uz nimalo “nježne” cijene očekuješ više od bazičnog kuharstva.

RESTORAN ATLANTA BOCCA MARAI
Miramarska 22, 10000 Zagreb
Vlasnik: Gero. d.o.o
Chef: Danijel Adamić
Tel.: 01/6170207
www.bocca-marai.hr, [email protected]
Otvoreno od 10 do 01.
U nedjelju zatvoreno.
Vlastito parkiralište.

 

Ovdje sve izgleda kao da si na jednoj od prestižnih restoranskih adresa, na Manhattanu ili u centru kakve druge svjetske metropole. Mnogo trendovskih detalja ovdje je iskorišteno na najbolji mogući način. Vrlo suptilan spoj moderne elegancije koja se dobro poklapa s pretežno “poslovno-upravljačkim” susjedstvom restorana, kao i onim same zgrade u kojoj stoluje osiguravajuća tvrtka. Postoje 11 godina, imaju reputaciju vlasnika koji su iskusni ugostitelji s prošlim i paralelnim sadašnjim ugostiteljskim pothvatima (danas nepostojeća Atlanta bio im je prvi pa valjda na podsjećanje na tu dosta uspješnu priču u Tkalčićevoj i Bocca Marai sadrži u svojem punom naslovu i ovo ime), sve bi to trebala biti garancija da se ovdje jako dobro blaguje. Nažalost, to i nije tako. Arhitekti su u ovom slučaju pokazali mnogo više od kuhara. Dvaput sam u tjedan dana ovdje bio na objedu.

Zagreb, 141217.
Miramarska 22.
Unutrasnjost restorana Atlanta Bocca Marai.
Foto: Zeljko Grgic / Cropix
Željko Grgić / HANZA MEDIA
 

Prvi je ručak bio “riblji”. Počeo je s dvije paštete, od škampa i od bakalara. Okusom ni po čemu pamtljive, a teksturom grudičaste. Očito da u pripremi kuhar nije upotrijebio tamis iliti sito kao nužnu alatku profesionalaca kad žele spraviti takvo što. Riblja juha po teku je bila dosta dobra, s valjano skuhanim komadićima bijele ribe i dobro spravljenom rižom. Jedino su pretjerali s količinom mrkve. Moj prijatelj je želio da se jede riba iako sam prema takvom odabiru na ovom mjestu bio krajnje skeptičan, unatoč uvjeravanju konobara koji nam je pokazao potpuno svježu oradu koja nas je zapuhnula mirisom mora.

 

Bilo je to najbolje što sam taj put ovdje pojeo. Nisam mogao pretpostaviti da u poslovnoj zgradi u kojoj je restoran mogu imati pravu gradelu s garbunom i osim što su je malo prepekli, s oradom je bilo sve u najboljem redu. Maslinovo ulje koje te pod etiketom restorana u bočici dočeka na stolu uz sol i papar bilo je taman po mom ukusu - “mekana” okusa, dalmatinsko, upravo idealan dodatak za ribu.

 

Šteta što o njegovu porijeklu ništa ne možeš saznati s etikete. Dobar dojam ribe jako je pokvarila prekuhana blitva s krumpirom, koji je valjda kuhan u toploj vodi stajao od rana jutra. Drugi objed s amuse boucheom kao poklon restorana počeo je obećavajuće. Bio je to komadić marinirane tune posut sezamom na već hvaljenom ulju. Vrlo ukusno, no siguran sam da bi uspjeh bio bolji s kratko tostiranim sezamom nego sa “sirovim”. Salata od hobotnice za predjelo nije nešto čime bi se kuhar mogao pohvaliti. Neatraktivno začinjena, pretvrda (možda zato što je dugo stajala začinjena u kvasini), a jedini okus koji je za pohvaliti opet je maslinovo ulje. Sporo kuhana teletina u maslinovu ulju koja mi je bila “glavno jelo” bila je još dodatno zapečena. Radilo se o dva komada koljenica između kojih su obilato posipali himalajsku sol koju ni ne slutiš.

 

 

Kako su sve odreda to bile povelike granule, jako te neugodno iznenade i pobojiš se za svoje zube. Kad već žele njome impresionirati, bolje bi joj mjesto bilo sa strane na tanjuru pa da je sam možeš dozirati. Prilog - pire krumpir (u jelovniku ga nazivaju mousseom) - bio je toliko menzaški da ga nisu mogli spasiti ni umiješani komadići crvenoga graha ni klice cikle po vrhu. U jusu od kostiju bilo je previše zgušnjivača. U ovakvom ambijentu i uz nimalo “nježne” cijene ipak očekuješ više od bazičnog kuharstva širokog spektra.

Zagreb, 141217.
Miramarska 22.
Unutrasnjost restorana Atlanta Bocca Marai.
Foto: Zeljko Grgic / Cropix
Željko Grgić / HANZA MEDIA
 

Odabir vina

Solidan odabir vina iz Hrvatske, Europe i svijeta. 45 butelja bijelih vina - 160 do 2900 kn, 82 crvenih - 195 do 7900 kn i 2 rosea - 175 i 340; 11 etiketa desertnih i fortificiranih vina - 240 do 6500; 14 etiketa šampanjaca - 730 do 4700 i 2 etikete pjenušaca - 170 i 370; 19 vina istaču u čaše - 29 do 110.

Cijene

Duo ribljih pašteta 69 kn, salata od hobotnice 85, riblja juha s rižom 33, svježa jadranska riba, žar 450 (1 kg) - grdobina brancin orada... 390 (1 kg), sporo kuhana teletina 145, kuhana blitva, kuhani krumpir 25.

Izdvajamo

Iz drugih medija