BEŠTIJA: ''Nude vrijednost za novac i inovaciju, što je za svaku pohvalu, no tom jazz orkestru treba još malo uštimavanja!''

“Oni su dirigenti, majstori klasične glazbe, a mi sviramo jazz”, tim je riječima chef Marko Matei opisao “smjer” kuhinje zagrebačkog bistroa Beštija uspoređujući se s novootvorenim restoranom Tvrtka Šakote, koji se smjestio na katu iznad. Mislim da je to dobar opis, uz dodatak kako je više riječ o nekom free style jazzu. Dobri sastojci, dobra zamisao na papiru, ali s ponešto disonantnih tonova u izvedbi. Sam interijer Beštije je ugodan, pomalo hipsterski (ne)uređen. Restoran koji broji desetak stolova bio je gotovo pun u vrijeme ručka, što je davalo dodatnu dobru vibru cijelom prostoru. Usluga je profesionalna, ali u isto vrijeme opuštena i neobavezna, kao što i priliči takvom mjestu. Meni nije prevelik i cijene su više nego ugodne.

Pašteta od pilećih jetrica koju smo naručili za predjelo bila je izuzetno dobra, mrvicu preslana, ali je u kombinaciji s marmeladom od luka postala savršeno izbalansiran zalogaj koji je brzo nestao s tanjura. “Počistili” smo ga s fantastičnim kruhom koji u Beštiji sami peku. Ovo jelo stoji 37 kuna i odlična je vrijednost za novac. Juha od dimljenog celera, nažalost, nije bila na razini paštete. Očekivali smo neko robusno, kremasto jelo, a dobili pomalo ne definiranu juhu koja je bila nezačinjena i “tanka”. Taj dan je u ponudi bila još i goveđa juha s noklicama od koštane drži. I ta juha, kao i ona od celera, stoji 28 kuna. Porcije su velike i zasitne. Zato nam je ostatak menija zadao muke kod naručivanja. Gotovo sva glavna jela su moćna, mesna. Sporo pečeni odojak, orzoto s ramstekom, trgana janjetina, teleća jetrica...

Osim trlje, koja se taj dan nudila kao jelo dana za 97 kuna, od nemesnih jela tu su bili još rižoto od cikle s kozjim sirom i beluga leća s palentom i gljivama. Opet, ne baš lagana spiza. Odlučili smo se za janjetinu s krumpirom, umakom od sira iz mišine i mladim lukom (110 kuna) i beluga lećom na kremastoj palenti koja je trebala doći sa sotiranim portobello gljivama (velikim smeđim šampinjonima), umakom od žumanjka i ukiseljenim suhim smokvama (72 kune).

Volim isprobavati nove naizgled nespojive kombinacije, pa me tako jednom iznenadilo kako se jagode i hren odlično slažu. No, kombinacija leće i palente nije polučila nikakvo iznenadno otkriće, već samo pitanje - zašto?

Iako je palenta bila savršeno kremasta, puna maslaca, a leća fina, čvrsta, nekako su jedna drugu pobijale na tanjuru, umjesto da se dopunjuju. Gljive, a u ovom slučaju su stigli mali button šampinjoni, bile su ponešto presušene i preslane i također se nisu sljubile s ostatkom jela. Janjetina je bila je dobro pečena, mekana i rastapala se u ustima, no kako je vrijeme odmicalo, a jelo se hladilo, umak od sira postajao je sve izraženiji i slaniji. Vinska karta je kratka, ali dobro složena i nudi nekoliko dobrih vina na čaše. U ponudi su i craft piva te svježe cijeđeni sokovi i domaći sirupi. U Beštiji se stvarno trude ponuditi vrijednost za novac i biti inovativni u kuhinji, što je za svaku pohvalu i podršku, no tom jazz orkestru treba još malo “uštimavanja”.

Za ovaj restoran možete glasovati OVDJE!