BISTRO MORNAR: Nekadašnja krčma sad je prestižan riječki restoran s dva lica!

Bogom dana pozicija u razizemlju ugaonice jedne od onih visokih klasično riječkih poslovnih zgrada na istočnom kraju luke, uz ulicu kojom je do prvih štandova riječke place pedesetak metara, jedan je od razloga velike popularnosti ove riječke adrese finog, jednostavnog blagovanja baziranoj na domaćoj kuhinji. Povelik prostor psihološki je smanjen bezbrojnim detaljima, dodacima i ukrasima sve odreda kuharske provenijencije, a najviše dugačkim šankom koji se proteže gotovo po cijeloj dužini lijeve strane restorana. Zadnji dio tog šanka ustvari je pult za predaju skuhanih jela konobarima jer je iza njega otvorena kuhinja. Pred restoranom je omanja terasa, pa se u Mornara može jesti na otvorenom s pogledom na more i velike jahte otkad je ovaj dio luke prije desetak godina pametno prenamijenjen u marinu.

Restoran je osmislila Sofija Stolnik, prekaljena u ovom poslu, koju sam upoznao prije tridesetak godina u creskoj Beloni. Školovana u crikveničkoj ugostiteljskoj školi, pa na hotelskom smjeru u Iki, pa potom u Višoj ugostiteljsko školi u Opatiji gdje je kratko vrijeme radila po švicarskom programu za obrazovanje ugostitelja, a potom je u toj školi i predavala. Uz sve to bila je i prva žena barmen u Jugoslaviji i pobjednica Martinijeva natjecanja za barmena u Milanu. U petnaest godina vođenja ovog mjesta sasvim je preobrazila lokal iz više-manje krčme sa svim lučkim atributima u jedno od prestižnijih mjesta za blagovanje u Rijeci.

Komande je posljednjih godina prepustila kćeri Ivani koja uvodi i vegetarijansku kuhinju i uopće zdrave jelovnike, a ona uz voditeljicu restorana, okretnu mladu menadžericu Jelenu Oblijan, očito radi jako dobar posao, striktno ispunjavajući sve postulate da budu jedna od najuspješnijih gradskih restoranskih adresa. Iako “službeno” kuhinja počinje sa serviranjem ozbiljnijih jela, nakon što od osam serviraju doručke (kao i mnogi restorani otkad nam turisti barem u ovom dijelu zemlje pristižu cijelu godinu), nestrpljivi gosti počinju na marendu dolaziti već od desete ure. Tada se nude tripice koje sam kao i sarmu znao jesti u to doba, pa onda punjene paprike, gulaš s domaćim njokima i slična jela koja se mijenjaju iz dana u dan. Ovdje spravljaju i meni posebno drage polpete koje serviraju s blitvom.

Za hvalu je da se ovako izražava pažnja takozvanom “običnom” gostu. Za objed je od tih dnevnih jela uvijek hobotnica pod pekom (“in forno”), kao jedno od najpopularnijih Mornarovih jela, svinjsko pečenje ili pašticada, razni rižoti, posebno fini istarski lonac “na žlicu” i još jedno slično jelo iz tradicije ovog kraja - jota. Već o objedu dolaze gosti i na riblje bokune jer ovdje kao i svi u blizini ribarnice spravljaju i malu ribu i ozbiljnije ribe i rakove. Svakodnevno svoj ulov na pragu restorana nudi čak šest ribara. Predvečer, a posebno kad sunce zalazi, Mornar gotovo sasvim mijenja lice i postaje fensi restoran, sa sasvim drukčijim, “finijim” gostima. To drugo lice restorana kao da mu daje dodatnu energiju.

Zbog povelikog jelovnika, tu je odnedavno još jedan prekaljeni profesionalac koji je došao iz slavnog opatijskog Lida, chef Mario Brnečić, a da bi mogli savladati očito velike ambicije, čak je 27 zaposlenih. Tek mi predstoji da postanem i njihov večernji gost, pa da vidim i tu četvrtu Mornarovu dnevnu mijenu.

Za ovaj restoran glasujte OVDJE!