Bilo je ljeto 1987. kada je Douglas Murrey, suvlasnik vinarije Discover Wine i direktor marketinga, stajao na starom aerodromu čileanske prijestolnice Santiaga, čekao američke vinske novinare da ih provede zemljom i upozna s recentnim vinskim postignućima svoje vinarije. Kroz staklo je gledao ljude koje je čekao, koji su baš bili sletjeli i koračali prema njemu preko avionske piste, oprezno se i u čudu osvrćući, s nekim izrazom nemira na licu.
Čile je, naime, u to doba bila zemlja s malo prijatelja. Duga vladavina diktatora Pinocheta rastjerala je većinu pristojnog svijeta, turizam praktično nije postojao, a ni mrki i do zuba naoružani vojnici na ulazu zgrade nisu nimalo doprinosili atmosferi trenutka. O vinskoj industriji Čilea ljudi koji su dolazili nisu znali ništa. Tek toliko da se na najnižim policama američkih marketa mogu pronaći neka vina iz Čilea koja su još jeftinija od onih već jeftinih generičkih kalifornijskih, poput Sutter Home ili trgovačkih robnih marki. Jedini imidž koji je Čile kao vinska regija u tom trenutku imao bio je imidž izvorišta jeftinog supermarket vina. Novinari su stigli na nagovor vrlo uvjerljivog domaćina Douglasa, koji im je telefonski najavio da će svjedočiti velikim promjenama, ali ih je zapravo više dovela čista znatiželja za upoznavanjem nepoznate zemlje, nego očekivanja da bi zaista mogli otkriti nešto vrijedno. O, kako su bili su u krivu. Bili su sretnici koji se danas mogu pohvaliti da su svjedočili povijesnom trenutku rađanja nove scene čileanskih premium vina, koja danas drmaju svijetom.
Trenutku kad su četvorica kolega, od toga tri bivša djelatnika vinskog giganta San Pedro i jedan vinogradar kooperant, frustrirani bankarskim viđenjem profita u vinskoj industriji, a banke su zbog tržišnog i financijskog kolapsa Čilea s početka osamdesetih bile vlasnici ključnih vinarija tog doba, dali otkaze i pokrenuli vlastitu vinariju. Jedan od novinara Jamie Ross, impresioniran kasnijim razvojem događaja, vizijom, entuzijazmom, slogom i upornošću partnera o toj je vinariji (koja se danas zove Montes), tim ljudima i događanjima napisao i knjigu "Where Angels Tread". Počeli su se osjećati malo bolje kad su sreli Douglasa. On je zračio nepopravljivim optimizmom i njegova je entuzijastičnost jednostavno bila zarazna. Malo kasnije, nakon nekoliko sati vožnje, kad su stigli u vinariju Discover Wine da upoznaju sva četiri partnera osnivača, shvatili su da vinarija u koju su stigli nije uopće njihova, već da su momci podstanari u drugoj vinariji, Viña Los Nogales, u kojoj je doduše jedan od partnera bio jedan od nasljednika. Zbunjenost je bila potpuna i velike najave zbog kojih su stigli u Čile počele su poprimati obrise tragikomedije. Sve do trenutka degustacije i susreta s karizmatičnim Aurelijem Montesom. Nakon što im je Aurelio predstavio vina i svoj vinski svjetonazor, sve "sitnice" poput neimanja vlastitih vinograda i vlastite vinarije postale su sporedne. Ljudi su odmah shvatili da imaju posla s vinarijom koja će ostaviti trag na vinskoj sceni.
Čovjek ispred njih zračio je samouvjerenošću, znanjem i energijom, a u konačnici vina koja je stavio pred njih bila su fantastična, pritom napravljena u očito nemogućim uvjetima. Što će tek biti kad se njihove vizije ostvare, pitali su se američki novinari te ljetne noći. Priča je krenula neposredno nakon financijske krize koja je zgromila čileansko gospodarstvo tijekom ranih osamdesetih prošlog stoljeća. U vinariji San Pedro radili su Aurelio Montes i Douglas Murray, dijelili teške dane. Aurelio Montes bio je ambiciozni i talentirani winemaker, koji je upravu stalno pritiskao da mu dozvole raditi kvalitetnija vina s nižim prinosima, i da mu omoguće upotrebu bariknih bačava za dozrijevanje cabernet sauvignona, za što novi vlasnici, bankarska grupa, nisu htjeli niti čuti. Oni su željeli minimalne troškove i maksimalnu dobit i da je u izračunima sve logično i sigurno. Douglas Murray s druge strane, njihov najuspješniji prodavač koji je pokrenuo uspješan izvoz i u svega nekoliko godina ga podigao na preko 300.000 kartona vina, to jest na oko 3 milijuna litara, također nije mogao uvjeriti upravu da bi vina kakva Aurelio želi raditi on mogao uspješno prodati.
U tablicama u koje su računovođe i uprava gledali jednostavno nije bilo stavki koje bi opravdale više ulazne troškove kakve takav tip vina traži. Nitko u Čileu nije imao iskustva s premium kvalitetom, i bankari se time više nisu htjeli zamarati. Međutim, među bankarima koji su radili kao konzultanti u San Pedru i obavljali komplicirane transakcije sanacije i prijenosa vlasništva, kao što se to danas događa u Agrokoru, bio je i Alfredo Viduarre, ekonomist i financijaš koji je vjerovao Aureliju i Douglasu. Kad su mu Aurelio i Douglas na jednoj večeri i predstavili svoj veliki plan pokretanja vlastite vinarije u kojoj bi realizirali svoje ideje i pozvali ga za partnera, nadajući se da on ima novac koji oni nemaju, pristao je bez razmišljanja. Međutim taj novac uopće nije bio velik, Alfredo je u tvrtku mogao unijeti svega 62.000 dolara. To ih je prisililo da potraže rješenje kako proizvesti vino bez vlastitog kapitala, i obratili su se Pedru Grandeu, poznatom vinogradaru s vlastitom vinarijom, da im iznajmi dio svoje vinarije. Pedro im je odbio iznajmiti svoje kapacitete za novac, već je tražio da postane četvrti partner i da njegov ulog bude višegodišnja najamnina dijela vinarskih i podrumskih kapaciteta koje posjeduje njegova obitelj. Vinarija Montes je bila rođena.
Prvo ime bilo je Discover Wine, međutim, nakon nekoliko godina marketinški genijalac Douglas Murrey predložio je da ga ipak promjene u Montes, ime koje podsjeća na planinski lanac na čijim će obroncima biti njihovi novi vinogradi, a ujedno je i prezime najkarizmatičnijeg od suvlasnika. Vizija Aurelija Montesa ubrzo se pokazala potpuno opravdanom, jer su u samo 20 godina iz nule stvorili jedan od vodećih globalnih vinskih brendova na svijetu. Danas se njihov uspješni model izgradnje vinskog biznisa izučava na fakultetu ekonomije u Santiagu. Počeci su bili iznimno teški, ali četiri partnera nikada nije izgubilo vjeru u projekt. Douglas je vidio da na zapadu pada potrošnja jeftinih vina i raste onih srednje kategorije, a Aurelio je znao da imaju strašan potencijal jer su njegova vina u tankovima dok je još radio u San Pedru kupovale slavne kalifornijske i bordoške vinarije. Primjerice, Caymus Vineyards iz Kalifornije za svoju je drugu etiketu Liberty School sasvim otvoreno kupovao Aurielijevo vino, impresioniran kvalitetom koju dobiva, dok su Francuzi to ipak obavljali u tajnosti. Prvih godina partneri su se odrekli plaća i udjela u dobiti u potpunosti, i svi su morali raditi još jedan posao sa strane. Aurelio je radio kao konzultant u drugim vinarijama, Douglas je prodavao keramičke pločice, a Alfredo se i dalje držao svog bankarskog biznisa. Pedro se osim plaće i profita odrekao i najma svojih tankova u korist zajedničkog projekta. Aurelio je u to doba imao petero djece, imao je 39 godina i bio je u potpunoj besparici. Grižnja savjesti i strah od neuspjeha tjerali su ga da bjesomučno radi, pa je čak obavljao i sve fizičke poslove, poput rezanja vinograda. Kako je u konačnici proizveo izvrsna vina, koja je superprodavač Douglas uspješno prodao u SAD-u, a cijelu stvar financijskim i kreditnim aranžmanima pokrio Alfredo, stvar se razvijala ubrzano i biznis je počeo rasti eksponencijalno.
Već u devedesetima postali su ime koje su u svojim izborima navodili ugledni časopisi poput Wine Spectatora i Decantera, a u dvijetisućitima postali su superstarovi prisutni na više od 60 tržišta svijeta. Danas su institucija prisutna na više od 100 tržišta i izvoze oko 92% ukupne proizvodnje. Sorta na kojoj su sve izgradili je cabernet sauvignon. Njime su napravili isto što i Piero Antinori u Toskani ili Miguel Torres u Španjolskoj sa svojim domaćim sortama, modernizirali cijelu industriju i poveli nove trendove. Prvi su uveli francuske barike u proces dozrijevanja, i vina su tada mogla pokazati svoj puni potencijal, to jest potencijal koji čileansko podneblje nudi toj sorti. Zaokruženiji tanini, razvijene arome, čvrsta tekstura, dulje trajanje, bogate arome postale su zaštitni znak vina s anđelom na etiketi. Anđeli na Montes etiketama posljedica su Aurelijeva intimnog iskustva prilikom nesreće s umalo tragičnim posljedicama, i on čvrsto vjeruje da ga oni vode kroz život i pomažu u kritičnim trenucima. Stoga danas vina Montes mnogi zovu i vina s anđelima ili vina s krilima.
Chardonnay je bio sljedeća uspješnica. U početku je bio tipičan novosvjetovni chardonnay začinskog karaktera s tropskim i slatkastim primjesama, a kasnije je evoluirao u vino puno svježine i mineralnosti, s jakim elementima čileanskog terroira, savršeno ukroćenog hrasta. Onda su došli još merlot i carmenere, i ciklus tipičnih čileanskih vina je zatvoren. Međutim, tek je to bio izazov Aureliju i njegovu timu, pa su počeli iz svoje Apalte, čudesnog vinograda u srcu Čilea, odlaziti u druge dijelove Čilea da pronađu mjesta gdje bi mogli dobiti savršeni i istodobno unikatni, sauvignon blanc, pa pinot noir, a zatim i u Argentinu po malbec i torrontes. Danas vinarija Montes ima desetak linija vina koja svaka u svojoj kategoriji nudi fantastičan omjer vrijednosti i novca. Uvijek su ispred konkurencije kad je to u pitanju.
Vina Montes po linijama danas:
Linija Montes Reserva: Cabernet Sauvignon, Merlot, Malbec, Chardonnay i Sauvignon blanc
Ova linija je početak, a vina su pandan kategoriji koju u Hrvatskoj nazivamo vrhunska vina. Dakle jeftinih, bazičnih vina Montes nema. Nude savršen omjer vrijednosti i novca i možete ih s ponosom servirati i u zahtjevnim prilikama.
Linija Montes Limited Selection: Cabernet/Carmenere, Sauvignon blanc, Carmenere, Pinot noir
Ovo su vina s twistom, sa specifičnim pečatom čileanskog terroira i rade se u berbama kada se iz Reserve može izdvojiti sekcije posebno dobrog vina. Linija Montes Alpha: Cabernet Sauvignon, Chardonnay, Carmenere, Malbec, Merlot, Pinot noir, Syrah. Montes Alpha je čileanski klasik. Vino koje je zaslužno za promjenu svjetske percepcije o potencijalu čileanskog vina. Američki restorateri anketirani na jednom natjecanju su upravo Montes Alphi dodijelili najviše glasova, u konkurenciji s vinima iz cijelog svijeta, i proglasili ga omiljenim vinom američkih restoratera.
Linija Montes Outer Limits: Sauvignon blanc, Cinsault, Moscatel rosada, Pinot noir, Syrah
Outer Limits je, kao što ime kaže, posljedica zaigranog i istraživačkog duha Aurelija Montesa. On je u potrazi za idealnim podnebljem za gore navedene sorte otišao u područja Čilea, u kojima se nikada prije nije sadilo grožđe, sve da bi vinu omogućio karakter kakav prirodno posjeduje i kako bi istaknuo njegove najvažnije sortne karakteristike. Tako, primjerice, sauvignon uzgaja u prohladnoj pustinji Zapallar uz obalu oceana. Rezultati su izvanredni, radi se o potpuno uvrnutim vinima.
Linija Montes Alpha Special Cuvee: Cabernet Sauvignon, Sauvignon blanc, Chardonnay, Pinot noir
Special cuvee je selekcija ponajboljih berbi i sekcija Montes Alphe, jednako kao što je i Limited Selection izbor ponajboljih Reservi.
Linija Montes Icons: Taita, Alpha M, Folly, Purple Angel
Kultna i ikonska vina nose sljedeće nazive. Folly za syrah koji je zasađen na strminama strmijim od našeg Ivana Dolca ili Dingača, zbog čega su Aurelija proglasili ludim, što je on ponosno istaknuo na etiketi engleskim izrazom za ludost - folly. Purple Angel je svilenkasti i božanstveni carmenere koji je toliko seduktivan, da ako želite osvojiti naklonost partnera preporučio bih upravo to vino. Čisto savršenstvo elegancije, arome i harmonije. Alpha M je bordoški blend caberneta, merlota, cabernet franca i petit verdota najviše klase, i ravnopravno stoji uz bok višestruko skupljim bordoškim ili kalifornijskim pandanima. Taita je perjanica vinarije, najskuplje vino koje u nas košta preko 1.000 kuna i čisto je remek-djelo. Bogato i raskošno vino koje se može trošiti odmah ili čuvati desetljećima.