Konferencija Naša dobra hrana okupit će zanimljive goste koji će u svojim predavanjima posebnu pažnju posvetiti temi klimatskih promjena, ekološkim trendovima u vrtlarstvu i bioraznolikosti, kao i održivijim i pravednijim oblicima proizvodnje i distribucije hrane. O ekološkom vrtlarenju, održivim i pravednim rješenjima u poljoprivredi, Društvenoj banci sjemena te novoj EU regulativi za ekološku proizvodnju sjemena govorit će Kornelija Benyovsky Šoštarić, Cvijeta Bišćević, Sendy Osmičević i Emil Platzer.
Mi smo razgovarali s Cvijetom Biščević o permakulturi, klimatskim promjenama i budućnosti poljoprivrede.
Postoji mogućnost da dosta naših čitatelja nije upoznato s permakulturom. Možete li nam detaljnije objasniti što je točno permakultura?
Pojednostavljeno rečeno, permakultura je način razmišljanja. Drugim riječima, permakultura je način opažanja, promišljanja i donošenja odluka, te svjesno oblikovanje, korištenje i održavanje produktivnih (eko)sustava koje odlikuje (bio)raznolikost, samoregulacija i otpornost. Permakulturu koristimo kao alat za oblikovanje životnog prostora, proizvodnih sustava i odnosa unutar zajednice ili organizacije. Prilikom promišljanja nekog sustava uzimamo u obzir postojeće odnose u svijetu oko nas te utjecaje koje će novoosmišljeni sustavi ili odnosi imati na klimu, tlo, vodu, biljne i životinjske zajednice te ciklus kruženje nutrijenata.
Koji su osnovni ciljevi permakulture? Što se njome pokušava postići?
Permakultura nas uči da uočavamo i poštujemo kompleksnost svijeta koji nas okružuje, te da rješenja za zadovoljenje svojih potreba, ili pak rješenja na izazove i krize, promišljamo sustavno. Koristeći permakulturu kao alat odmičemo se od linearnog načina razmišljanja i donošenja odluka, a redukcionistički pristup rješavanju problema, koji tretira samo posljedice, zamjenjujemo razumijevanjem kompleksnosti i uzročno-posljedičnih veza. Na primjer: problem puževa u vrtu koji maste brk našom mladom salatom nećemo riješiti korištenjem biocida, već ćemo se prvo zapitati: 'Koji odnos nedostaje u sustavu? Što je potrebno učiniti kako se puževi uopće ne bi razmnožili u tom broju? Tko je prirodni predator puževa?'. Zatim ćemo se pobrinuti da osiguramo stanište za one vrste koje nedostaju u našem proizvodnom sustavu kako bi se uspostavio prirodni balans. U ovom slučaju bi to mogle biti: guske, patke, ježevi, žabe, puževi, gušteri, trčci, itd. Kroz permakulturno osmišljene sustave, bili to prehrambeni sustavi, planiranje gradova ili organizacijske strukture neke zajednice, firme, institucije i sl., nastoji se uspostaviti pravedna i solidarna kultura zasnovana na suradnji, reciprocitetu i uvažavanju.
Koliko se dugo bavite permakulturom? Volite li to što radite?
Istraživanjem rješenja koja doprinose održivoj svakodnevici pojedinca i jačanju socijalne kohezije krenula sam se baviti krajem 2011., nakon što sam završila tečaj permakulturnog dizajniranja. Kad jednom zaronite u moguća rješenja i primjere dobre prakse i shvatite što sve već postoji u svijetu, teško se vratiti u okvir razmišljanja koji počiva na svjetonazoru oskudice. Iz tog razloga se od 2013. bavim edukacijom i mentoriranjem, a dijeljenje i isprobavanje dobrih ideja me ispunjava.
Na koji način vi pokušavate permakulturu unijeti u svakodnevicu svih nas?
Ponajviše kroz edukaciju i to prvenstveno o zbrinjavanju biološke komponente otpada i izgradnju tla kao osnove iz koje potiče preko 95% ljudske prehrane. Osim toga, sudjelovala sam u pokretanju nekoliko inicijativa za urbano vrtlarstvo koje su za cilj imale pravno omogućiti različite modele upravljanja urbanim vrtovima. Također, već nekoliko godina sudjelujem kao predavač i mentor na tečajevima permakulturnog dizajniranja.
Što mi sami možemo učiniti kako bismo naš prostor učinili više u skladu s prirodom, odnosno pogodniji za proizvodnju hrane?
Iako su permakulturna načela i principi zdravorazumski, njihova praktična primjena u svakodnevnom životu može naići na otpor jer traži da stalno razmišljate o posljedicama svojeg djelovanja u svijetu i da konstantno ulažete napor u promjene navika i uvjerenja. Međutim, permakultura nas uči i da ne idemo linijom manjeg otpora, već da se aktivno i kreativno uhvatimo u koštac s izazovima. Unošenje i najmanjih promjena u životnu rutinu, poput zbrinjavanja vlastitog biootpada u stanu ili u vrtu, ili možda cjelogodišnjeg uzgoja salate za vlastite potrebe na balkonu, može imati snažan učinak za daljnje promjene u vašem privatnom životu, kućanstvu, susjedstvu, zajednici, društvu. Kao što piše američki aktivist i farmer Wendell Berry u svojem eseju "Užitak prehrane", ako se pitate odakle krenuti, započnite ovom listom: jedite odgovorno, sudjelujte u proizvodnji hrane koliko god možete, proizvodite kompost, planirajte i pripremajte svoje obroke, stupite u kontakt s lokalnim poljoprivrednicima i vrtlarima, informirajte se o porijeklu hrane i načinu proizvodnje, naučite kako funkcionira industrijska proizvodnja hrane i što se sve dodaje u prehrambene proizvode te što zapravo plaćate kada kupujete određene namirnice, saznajte koje su to dobre prakse poljoprivredne proizvodnje i izravno ih potpomognite! Svako od nas pojedinačno mora osvijestiti da svojom prehranom sudjeluje u formiranju poljoprivredne politike.
Držite predavanje na temu "Budućnost poljoprivrede: regenerativna poljoprivreda i klimatske promjene". Kako komentirate klimatske promjene i njihov utjecaj na uzgoj hrane?
Utjecaj klime na proizvodnju hrane te utjecaj proizvodnje hrane na klimu je uzajaman. S jedne strane, izmijenjena klima donosi sve veće stope nepredvidivih vremenskih pojava poput ekstremne suše, temperaturnih ekstrema, ekstremnih oborina, poplava, polja jakih vjetrova i sl. To se negativno odražava na stabilnost prinosa i planiranje proizvodnje, stoga i na prehrambenu sigurnost. Kao posljedica toga dolazi do sve većih društvenih, ekonomskih i političkih nestabilnosti. S druge je pak strane važno razumjeti kako poljoprivreda, šumarstvo i drugi oblici korištenja zemljišta te prerada, prijevoz i skladištenje hrane utječu na formiranje klime. Razni oblici degradacije tla, krčenje šuma, upravljanje stokom i nepravilno zbrinjavanje životinjskog izmeta izravno su odgovorni za 1/4 emisija stakleničkih plinova. Tome još valja nadodati kako monokulturna proizvodnja i krčenje šuma drastično utječu na regionalne hidrološke cikluse, što samo po sebi mijenja režim oborina. A tu su još i pritisci koje poljoprivreda ima na ciklus kruženja hraniva, gubitak bioraznolikosti i zalihe pitke vode. Dakle, način na koji se hranimo utječe na to kako izgleda svijet u kojem živimo! Dobra vijest je da dokle god sije sunce možemo računati na fotosintezu kao najjeftiniju i lako primjenjivu tehnologiju kojom biljke ugljični dioksid pretvaraju u hranu i na taj ga način uklanjaju iz atmosfere. Viškovima koje proizvode hrane mikroorganizme u tlu gdje kroz složene biokemijske procese ugljik može ostati pohranjen u tlu u stabilnijim oblicima čak i kada biljku maknemo iz sustava, pod uvjetom da se primjenjuju regenerativne metode upravljanja zemljištem. Tako poljoprivreda može poslužiti i kao alat za ublažavanje klimatskih promjena.
Koje napredne metode uzgoja hrane biste izdvojili i zašto?
Regenerativne metode upravljanja zemljištem obuhvaćaju: pripremu tla bez prevrtanja (engl. no-till) korištenjem Yeomannsovog podrivača i projektiranog uzorka ključnih linija u krajoliku (engl. keyline); strukturne promjene terena koje optimalno sakupljaju i pohranjuju vodu u krajoliku; ostavljanje organskih ostataka na površini zemlje i korištenje zelene gnojidbe ili predusjeva kao biljnog pokrova koji hrane tlo i štite ga od zbijanja i erozije; korištenje višegodišnjih nasada u kombinaciji s jednogodišnjim kulturama (mješoviti usjevi među stablima; engl. alley cropping); agrošumarstvo i holističko upravljanje intenzivnom rotacijskom ispašom. No, regenerativna poljoprivreda označava puno širi pristup proizvodnji hrane koji prije svega podrazumijeva prilagodbu proizvodnje stanišnim čimbenicima kao što su tlo, klima, biljne i životinjske zajednice, te povećanje biološke raznolikosti poljoprivrednog ekosustava, povećanje kapaciteta tla da zadrživ vodu i povećanje usluga ekosustava. Posebno se ističe potpuna neovisnost o sintetskim kemikalijama, smanjena ovisnost o fosilnim energentima te smanjena ili u potpunosti eliminirana ovisnost o resursima koji dolaze izvan proizvodnog sustava. Ključna karika regenerativne poljoprivrede je ta da se uspješnost mjeri učinkom na ukupno zdravlje ekosustava i ljudi. Odnosno, podrazumijeva se da proizvodnja zdrave hrane istovremeno povećava stope pohrane atmosferskog ugljika u tlo i količine organske tvari u tlu. Povećanje organske tvari znatno povećava kapacitet tla da zadrži vodu, a posljedica povećanja organskog ugljika osigurava mikrobiološku aktivnost i povećanu plodnost tla što poljoprivrednim kultura daje veću otpornost na ekstremne vremenske uvjete, dok se istovremeno ostvaruju i stabilniji prinosi.