Grade se i uređuju novi podrumi, stvaraju nova imena. A i isprobavaju sve mogućnosti koje vinarstvo pruža kako bi se dobila ona posebna kapljica vina. Barikirana vina su postala u Istri nešto što se obavezno mora raditi. Ili da barem vino odleži u nekoj drvenoj bačvi.
Tradicija
Pa ipak, koliko god na Poluotoku bilo vinara, onih manjih i većih, u Istri trenutno postoji samo jedan bačvar, i to u malom selu Sutivanac iznad Raške doline u srcu Istre. Zove se Dalibor Frančula i jedini je u svom malom obrtu pod nazivom Karatela, što u istarskom dijalektu znači velika široka drvena bačva u koju se nekad bralo grožđe ili se iz nje pretakalo vino jer je bila praktična.
Obrt postoji još od 1975. godine, a osnovao ga je njegov stric Mario koji se također bavio bačvarstvom, kao i njegov djed Šime koji je umro u dobi od 93 godine. Svi su u Istri znali za taj dvojac vrsnih bačvara, kao što danas svi znaju za Dalibora koji je rado viđen gost na svim vinskim manifestacijama. Jer se zna da bez dobre bačve nema dobrog vina.
Dva dana za jednu bačvu
- Bačve se u našoj obitelji rade sto i više godina. Od malih nogu sam pratio što rade stariji tako da sam znao kako napraviti bačvu. Imao sam toliku sreću da mi je imao tko prenijeti znanje. Bačvarstvom su se u ovom mjestu bavile dvije obitelji Frančula. Moj djed Šime i pokojni Jože Frančula bili su glavni bačvari u selu. Imali su karetu, odnosno kočiju, i kada ih je netko zvao, znali su ići van Sutivanca i popravljati i izrađivati bačve. Sada sam ostao jedini bačvar u Istri koji radi nove bačve. Ima ih još nekoliko koji popravljaju, ali to je sve.
Prvi sljedeći je u Jastrebarskom s kojim redovito razmjenjujem iskustva i znanja - priča nam Dalibor koji je inače po struci autolimar. A nekad ih je bilo u Istri na više strana. Tu u okolici ovog sela, ali i nešto dalje. Međutim, kada su ljudi sve manje počeli proizvoditi domaća vina samo za svoju potrebu i kada su na scenu stupile bačve od inoxa, obujam posla se za sve smanjio. Ali sada se opet diže, iako to opet ovisi o godini, naravno onoj u vinogradima.
- Gužvu imam stalno i godišnje izradim oko 200 bačava. U prosjeku mi treba dva dana za izradu jedne bačve, ali naravno da to ovisi o njenoj veličini. Danas se pretežito traže one od hrasta za barikirana vina. Čak 90 posto svih bačava koje radim idu za vinare. Ostatak su popravci. Većinom proizvodim za istarske vinare, a nešto manje za dalmatinske - nastavlja Frančula koji je od propadanja spasio zadnji takav obrt u Istri.
Većinom mu se danas naručuju bačve za barique ili za odležavanje od 500, tisuću i dvije tisuće litara. Ističe da su nekada ljudi radili bačve od raznih sirovina - akacije, trešnje, murve, a danas su to većinom hrast i akacija. Hrast iz Slavonije, a akacija iz Istre. - Nekada ljudima nije bilo bitno kako će to drvo utjecati na okus vina pa su radili svašta. Bitno je bilo da imaju bačvu. Danas je jedino to važno. Činjenica je da neku veću kvalitetu vina ne možeš dobiti bez drvene bačve - ističe ovaj bačvar koji i sam proizvodi vino, ali samo za svoj gušt.
Stari alati
U njegovoj se radionici mogu vidjeti stari alati i jako puno drveta. Strojeva gotovo da i nema. A kako bi i bilo kada se većinom radi o isključivo ručnom radu koji je poprilično na cijeni. Ipak su bačve luksuzan proizvod. - Sve se više-manje radi ručno, gotovo bez ikakvih strojeva. U tom je poslu bitno znanje, a danas više nemaš od koga naučiti. Ja sam imao tu sreću što sam se rodio u ovoj obitelji. Sve ostalo što me zanima, a nisam vidio niti čuo, pitam kolege iz ostatka Hrvatske - veli on. Dodaje da za sada radi sam jer još uvijek nema toliko posla da zapošljava, iako kada je dobra vinogradarska godina dobro bi mu došlo još nekoliko ruku.