Na dnu slike zrcalno se čita tekst “Ulovio sam ovu ribu kao šestogodišnji dječak”. A riba je velika, siva, okružuju je bijele linije. Najupečatljivija slika u prostoru, definitivno. U susjednom okviru su lignje, kao i u onom pokraj. Plivaju iznad nas, pokraj nas, i premda su crne i trebale bi nas uznemiriti zbog dubina u kojima se nalaze, zapravo smiruju. Jednako kao i ostale slike: govore da su te životinje bliske nama, poznate; da s njima dijelimo isti životni prostor i da je to sasvim u redu.
Kurnatar
Na otoku Murteru, u restoranu Konoba Boba, mogu se pogledati ti radovi akademskog slikara i grafičara Danijela Srdareva. Slika je 15, a izložbu je nazvao Bestijarij II. Riječ je o akrilima na platnu većih dimenzija, na kojima su dva morska motiva: riba i lignje. Tu su i crteži tušem na papiru, na kojima su gušterice i kameleoni, te nekoliko manjih slika na dasci s motivima flore. Različiti, a opet slični - povezani zvijerima koje su na njima. No, te zvijeri ne plaše. One na neki način tješe i smiruju, primjećujemo.
- Sve se vrti oko ideje Kurnatara, stanovnika Kornata, koji je osoba koja je preživjela u izrazito surovom okruženju i ona je na neki način zvijer. Koncept ove izložbe je logičan slijed dosadašnjih radova. U restoranu su neke od slika koje sam naslikao prije par godina, no druge su rađene baš za taj prostor - kaže Srdarev, i dodaje kako su u našoj zemlji suradnje poput ove zapravo jako rijetke.
Mali broj restorana ima način razmišljanja poput ovoga na Murteru, kaže, gdje je vlasnicima ideja bila da je hrana više od pukog obroka na tanjuru. Zapravo je riječ o doživljaju, a odlučili su ga upotpuniti umjetnošću. - Ciklus Bestijarij započeo sam stvarati još 2012. godine i od tada inspiracija nije nestala. Jako me zaintrigirala mogućnost da izlažem u restoranu, više godina sam svoja djela izlagao na Palmižani, u galeriji Meneghello na otvorenom. Nije mi strano nijedno mjesto na kojem bih mogao izlagati, a pošto je ovdje riječ o stvarno visoko rangiranom i kvalitetnom restoranu, nisam nimalo dvoumio - kaže Srdarev, koji priznaje kako bi, da kojim slučajem nije slikar, bio vlasnik restorana. Obožava kuhati, priznaje, i definitivno u hrani ne vidi samo obrok, nego akt kreativnosti. Upravo to dovelo je do toga da se otvorenog uma upustio u novu suradnju.
Suradnja s kazalištem
Trenutačno je prilično zauzet poslom: ovih dana radi na maloj knjižici sa Sanjom Mršom-Vukman koja ujedno skrbi o vizualnom identitetu konobe Boba. Osim toga, kreće i obnova predstave “Žabica kraljica” koju je radio s Reneom Medvešekom na Muzičkom biennaleu Zagreb u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Nije mu to jedina predstava na kojoj je surađivao s njim - zajednički su napravili predstave “Le marteau sans maître” i “Pierrot Lunaire”. Kazalište voli?
- Zapravo je to slično mom svakodnevnom poslu, samo promišljaš na malo drukčiji način, jer postoji kontekst, zadan predstavom. Rene je želio raditi sa mnom jer je htio da svoj likovni jezik prenesem na kazališnu scenografiju. Zapravo radim puno toga što je različito, a opet je sve likovno - pojašnjava Srdarev, koji je tijekom karijere dobio niz nagrada, sudjelovao na više od pedeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, objavljeno mu je desetak ilustriranih knjiga za djecu i ilustracija u raznim knjigama, kao i u stručnim publikacijama...
Iako dosta radi, i bavi se različitim vrstama stvaralaštva, pitamo ga može li uopće zaraditi dovoljno za život. Mnogi slikari u našoj zemlji imaju posao, a slikarstvom se bave u slobodno vrijeme. Ne zato što tako žele, nego zato što je naša zemlja malo tržište, na kojemu je teško pronaći kupce. - Sjećam se da su me još dok sam bio na Akademiji pitali kako ću živjeti od umjetnosti. No, moje su prve ilustracije objavljene još na prvoj godini studija. Tada sam shvatio da mogu raditi različite stvari, da me to veseli i izazovno mi je, a uz to mogu živjeti od svoje umjetnosti - kaže Srdarev.