Zašto je nekadašnja uskotračna pruga Parenzana prolazila preko brežuljaka Bujštine? Valjda je mogla ići i nekom ravnijom rutom. Međutim, ne bi tada prolazila kroz područje bogato teranom koji se prije stotinu godina itekako cijenio. Naravno, kako bi se njime trgovalo. Trgovina vinom u Istri je očito cvala, a teran je u Trstu bio tražena roba, pa se čak prodavao i u apotekama kao tinktura za slabokrvne osobe. Kada je počela prva Vinistra i zašto je na njoj bilo samo nekoliko vinara? Kako je postala to što jest danas? Kakvo je to novo misno vino Porečko-pulske biskupije i zašto bi se odlično moglo spariti s ciplima iz Tarske vale koji se još love kao nekada? Kakav je to sir u orahovu lišću i koji su to okusi najboljeg maslinovog ulja zapadne obale Istre, posebice okolice Tara?
Odgovore na sva ta pitanja dati će vam elokventni sommelier vina i maslinova ulja Edi Brčić koji sa širokim osmjehom i hrpom informacija dočekuje sve goste koji navrate u Kuću gastronomije u Taru nedaleko od Poreča. Riječ je o javnom projektu Općine Tar kojim se želi promovirati lokalna gastronomija, proizvodi, a napose vino i ulje. Naime, okolica Tara poznata je po brojnim vrhunskim proizvođačima maslinova ulja, a na ovom području djeluju i neki od vrsnih vinara. Međutim, kako nemaju svoje podrume, ovo je idealno mjesto gdje se danas prezentiraju svima, bilo kroz ciljane degustacije, bilo kroz ponudu vina u baru, uz ručak ili večeru.
ISTARSKI SPECIJALITETI
Kuća gastronomije u ovom malom mjestu počela je s radom prije nekih pola godine, a otvorena je svaki dan tijekom cijele godine, pa čak i u doba mrtve zimske sezone na obali. Dakle, kada god dođete ovdje, dočekat će vas neko lokalno vino, sirevi, pršut, istarske kobasice, ombolo, ali i kuhano. Priprema se i riba i meso na tradicionalan način, uz sljubljivanje s istarskim maslinovim uljima, a specijalitet im je u siječnju cipal koji se od starine lovi u obližnjoj Tarskoj vali.
Inače se lovi u studenome, ali ove godine to se pomaknulo na siječanj. Naime, ribarenje na ovom području ima dugu i bogatu povijest, a dokumenti, koji govore o pravu na izlov ribe porečkih biskupa, to su zauvijek zapečatili. Lovilo se na način da se mrežama zatvorio zaljev, a onda bi se one vukle prema kraju. Najbolji bi bio ulov brancina i cipla koji bi dolazili na ušće Mirne budući da se ovdje miješa slatka i slana voda. Nekada je izlov cipla trajao i po 15 dana, a da bi u tome sudjelovali svi mještani Tara i okolice. Kako nam kaže razgovorljivi domaćin Edi, koji zna jako puno o istarskim vinima i maslinovom ulju, ali i drugim lokalnim proizvodima, u Kući gastronomije će se pripremati na starinski način, doduše u modernoj verziji.
SPOJ TRADICIJE I MODERNOSTI
- Taj se recept zove „Cipal u zelediji“ jer su se cipli frigali na ulju, a onda bi se stavili na hladno na prozoru, i to u ulju u kojem su se frigali. Tako bi se na neki način konzervirali i jeli kroz cijeli tjedan. Mi ćemo u Kući gastronomije napraviti inačicu tog jela u novom svjetlu. Tako u ponudi imamo filet cipla iz Tarske vale u pjenici mladog maslinovog ulja, a s njime ćemo sljubiti neku od naših tarskih malvazija, kazao je ovaj sommelier koji posebno promovira tarska vina. Danas se tako na stolu ovog gastronomskog centra uz renomirana imena istarskih vinara, mogu kušati vina obitelji Muzica, Žužić i Coccolo koja možda nisu toliko poznata javnosti. A kroz ovaj centar imaju idealnu priliku doći do vinoljubaca i predstaviti svoju priču i svoj terroir.
- Ti su vinari udaljeni 500-tinjak metara, odnosno tri kilometra od našeg centra, a za njih možda nikad niste čuli. Oni su mali i bave se proizvodnjom vina dulje vremena. Za nas su iznimno značajni i želimo ih promovirati jer su dio naše priče. Želimo, naime, u centru Tara ponuditi proizvode istarskog, ali i hrvatskog sela. Naši se lokalni vinari mogu pohvaliti odličnim malvazijama, ali i internacionalnim vinima kao što su chardonnay, sauvignon blanc, merlot. Nude i muškat žuti, ali i muškat bijeli koji je autohtona istarska sorta. Nećemo zaboraviti ni teran koji radi obitelj Coccolo - kaže nam Brčić.
Zanimljivo je da, kako kaže Brčić, te vinarije njeguju tri različita stila proizvodnje. Tako je malvazija Coccolo dulje macerirana i odlikuje je jače tijelo. S druge strane malvazije obitelji Muzica i Žužić su elegantnije i svježije. I vinogradi su im na drugačijim pozicijama, pa se negdje grožđe iste sorte bere i tjedan dana kasnije. Sve to utječe na mirise i okuse krajnjeg proizvoda na ovom malom području. Zasad Kuća gastronomije jedina nudi i misna vina Porečko-pulske biskupije koji imaju vinograde u okolici.
- Oni većinom proizvode vino za vlastite potrebe, a prerađuju se u pogonima Agrolagune. Rade vino o grožđa onako kako ga je loza dale. Ne dodaju dodatne šećere ni kvasce, a s trsa ne skidaju grozdove. Stroga je to vino posebno. Njihova je malvazija voćna i svježa, ali je lakšeg tijela, te je idealna za ljeto jer nije bogata alkoholima. Zasad se poslužuje samo ovdje, ali nećemo još dugo bili jedini - ističe Brčić. Imaju i misno vino teran.
NAGRAĐIVANI PROIZVODI
No, nisu vino i riba jedini adut Kuće gastronomije. Ovdje se uz stručno Edijevo vodstvo može probati ulje dvadesetak tarskih maslinara. Edi je, naime, i stručnjak za ulja te puno pažnje prodaje njegovom degustiranju. No, ne zaboravlja i druge vrhunske lokalne proizvede poput sira, posebice onoga sa Stancije Špin koji niže nagrade.
- To je sir koji se proizvodi na području Tara, a nedavno je sir u orahovom lišću, što je stari recept na ovom području. Ti su sirevi dobili ugledno Decanterovo priznanje. U pregovorima smo s još jednom malom siranom s ovog područja, pa se nadamo da ćemo i njihove sireve uskoro nuditi. Naravno, ovdje se može kušati i nagrađivani istarski pršut, ali ne samo to. Mi želimo uz istarsku gastronomiju promovirati i čitavu Hrvatsku. Pa ovdje imamo i dalmatinski pršut, slavonsku šunku, kulen i kulenovu seku, te vina autohtonih sorti grožđa iz Hrvatske kao što je primjerice kujundžuša - veli nam Edi.
Kuća gastronomije samo je dio velike priče oko promocije lokalnih proizvoda na ovom području. Prije nje Općina Tar je otvorila specijaliziranu trgovinu proizvoda tamošnjih poljoprivrednika La Botega koja je spojena uz ovaj gastronomski centar. Sada je plan u tamošnjem zapuštenom kaštelu otvoriti Ekomuzej maslinovog ulja na četiri etaže. U prizemlju će biti prijamni prostor za posjetitelje te restoran, caffe bar i suvenirnica.
Upravo ovo bi trebalo biti mjesto gdje ćete jednog dana doći i saznati sve o povijesti mjesta Tar i okolice, same zgrade, ali i gastronomije te poljoprivrede koja čini okosnicu razvoja mjesta uz turizam. Upravo zahvaljujući izvozu vina i ulja Tar se u 18. i 19. stoljeću naglo obogatio, pa je logično da to i danas bude okosnica njihova razvoja.