Vozili smo se vijugavim cesticama Plešivice ne bi li našli put do Šemberovih. To je to, GPS je otkazao je svoju poslušnost, ali smo na našu sreću sreli dječaka koji nije mogao imati više od 8 godina. "Bok, jel ti možda znaš gdje je vinarija Šember?" Promislio je nekoliko sekundi, odgrizao komad sendviča i ispalio: "Oni su vam u Donjim Pavlovčanima, imaju feštu danas, samo pratite cestu i skrenite tu desno."
Bilo je nešto prije podneva. Čaše su već bile postavljene na čistom bijelom stolnjaku, a vino ohlađeno. "Nadam se da ste i gladne i žedne! Baka je zamijesila kruh, ali morate probati i onaj s bučinim uljem i sjemenkama, ima kuhane šunke i naravno francuske!” veselo nas je dočekala Ivanka Šember, supruga Zdenka Šembera.
Ivanka Šember s kćeri Lucijom i tortama koje su zajedno ispekle uz pomoć mlađe kćeri Klare
Bio je neobično topao sunčan dan za ovo doba godine. Dvorištem je vladala obiteljska atmosfera, a dobrog ića i pića nije nedostajalo. 12.30. Došao je taj trenutak. Svi uzimaju svoje čaše i odlaze do amfora. Naime, običaj su započeli sad već davne 2011., a pretakanje vina u ovom slučaju rajnskog rizlinga se mora dogoditi baš u sredini velikog tjedna zbog mjesečevih mijena koje također utječu na vino i talog.
Naime nakon berbe, grožđe se stavlja u amfore gdje se povremeno miješa, a nakon pola godine se strojnom pumpom pretače vino u bačve u kojima će odležati još najmanje godinu dana, dok se kantama iznosi tropac. Tropac stavljaju o prešu, a naknadno će odlučiti hoće li ga iskoristiti za nešto ili ne.
Nikola i Lucija nadgledaju proces pretakanja rajnskog rizlinga iz amfora u bačve
Zbog takvog postupka vino je izuzetno bogate, zlaćane boje i punog okusa. Na samom dnu amfore ostane talog koji se teško može izvaditi pa Nikola svake godine mora doslovno ući u amforu i grabiti ostatke što je i fizički prilično zahtjevno budući da je prisutnost CO2 još uvijek prilično jaka pa nema kisika.
Dakle, po završetku fermentacije bitno je odvojiti vino od taloga i to kad se vino razbistrilo, a talog pao na dno. Sudeći po čašama napunjenih na “izvoru”, vino je bilo vrlo bistro. Što se tiče maceracije ona je trajala kojih 6 mjeseci. Zanimljivo je spomenuti kako je maceracija u pravilu svojstvena proizvodnji crnih vina, ali ga se u novije vrijeme primjenjuje i kod bijelih s obzirom da kožica i sjemenke grožđa sadrže pigmente i fenole, maceracijom se intenzivira njihova boja i okus. Što se tiče proizvodnje vina u amforama taj iznimno prirodan proces poznat je već 8 tisuća godina, a čovjekov utjecaj je sveden na minimum.
Inače, Zdenko spada u onu vrstu takozvanih iskrenih vinara koji ne “ušminkava” prirodu nego posao vinara odrađuje najvećim dijelom u vinogradu, dok u podrumu traži što jednostavniji put i očuvanje sortne izvornosti. Za njegov rose pjenušac u kuloarima znalaca etiketiran je kao najzavodljiviji pjenušac od pinota crnog koji se može naći na tržištu, a već postoji takozvana neformalna sljedba vinoljubaca koja ga svake godine nestrpljivo očekuje.
Zdenko Šember s ocem Stjepanom
Šemberi sve rade skupa. Uz Zdenka i Ivanku, sin Nikola koji je završio tri godine na Agronomskom fakultetu desna im je ruka dok pomažu i kćeri Klara i Lucija te roditelji Ružica i Stjepan. Lijepo je vidjeti tu iskrenu zajedničku energiju koja djeluje u jednom smjeru. Takvih priča je izuzetno malo i zato je prava čast pisati o ovakvoj obitelji, njihovoj ljubavi i divnim, divnim vinima.