DUBRAVKIN PUT: Od odlično pečenih odrezaka, preko ragua koji treba zaboraviti do savršenih slastica!

Isprva se dva kilometra duga šumska staza koja praktički spaja licu s Cmrokom nazivala Sofijin put (po supruzi bana Jelačića), a kasnije je navodno prema Gundulićevu remek-djelu preimenovana u Dubravkin put. Danas su je gradske vlasti uredile i osvijetlile, pa predstavlja idealnu šetnicu prije ili poslije blagovanja. Modernim interijerom, ravnih linija i bijelo/sive boje dominiraju stakleni “vinski zid” i šank ispunjen vinskim čepovima deklarirajući namjeru restoratera, Danijele Gajski, da vas očara dobrom kapljicom. Restoran nudi posebne jelovnike za ručak i večeru, kao i one degustacijske koji previđaju 5, 7 ili čak 9 sljedova. Na internetskoj stranici domaćini tvrde da se fine dining menu mijenja sezonski, a izbor za ručak svaka dva tjedna.

Biljana Bilvajs / CROPIX

Jedno i drugo je ambiciozno i za svaku pohvalu. Ostaje nam vidjeti koliko će vlasnica i chef Vedran Petranović biti dosljedni. Restoran je za subotnji ručak bio lijepo popunjen, a mi smo bili poprilično gladni. Odležani hrvatski biftek (21 dan), rib eye crne slavonske svinje i naročito Txogitxu govedina, jaki su mesni naslovi koji su me redom privlačili. Txuleton Txogitxu sam imao prilike probati u baskijskom restoranu u Madridu čije sam ime zaboravio, ali steak ću pamtiti po veličini do kraja života. Bio je to više od kilograma težak gorostasni rib eye (na španj. Chuleton, odnosno Txuleton na baskijskom) slavnog “red meat tunera” Imanola Jace, mesnice Txogitxu iz okolice San Sebastiana. Imanol dostavlja svoje mesne delicije od (i petnaestak godina) starih, debelih baskijskih i galicijskih krava u petstotinjak restorana diljem svijeta, pa tako i u Dubravkin put. Teško će tome biti odoljeti. Riblji dio menija neskromno uz ostale plodove mora predstavljaju romb, brancin i kovač.

Biljana Bilvajs / Hanza Media

Na jelovniku se nalaze i posebno su označena jela bez glutena, kao i jela bez laktoze. Takvo označavanje postalo je pravilo u mnogim europskim restoranima, jer očito svjedočimo epidemiji netolerancija. Briga za goste mora biti na prvome mjestu, zato pohvale na ovom trudu. Počeo sam sa salatom od konfitirane sabljarke, kvinoje i crvenog kupusa. Idejom prihvatljivo jelo nažalost je “pojela” prevelika količina suhe kvinoje. Dodatak agruma poput grejpa ili slično osvježio bi salatu i dao joj soka i kiseline. Rižoto s crnom lećom, raštikom i bukovačama bio je sjajan, i okusom i izgledom. Tagliatelle s kobasicom i pecorinom, u obilnoj porciji, vjerojatno predstavljaju najbolji tanjur pašte koji sam pojeo u Zagrebu u zadnjih nekoliko godina. Kremasti crveni umak pun jakog sira i txistorra kobasice (još jedan baskijski specijalitet, a u stvari tanja vrsta choriza) uz pravilno skuhano tijesto učinili su jelo stvarno uspješnim i dugo pamtljivim.

Naravno da sam nastavio u istom smjeru (put Španjolske!) i ranije spomenuta govedina nije se smjela propustiti. Srećom sam naručio steak od samo 200 grama, jer bih već prilično sit mogao uživati u ovom zrelom mesu punom okusa, u većoj količini. Idealno pečeni komad (za mene je to rare do medium rare!) snažne je crvene boje na presjeku, “gustog” mirisa, dovoljno meke teksture i vrlo bogate arome govedine. Vjerujem da bi doživljaj bio i potpuniji da se radilo o velikom Chuletonu, ali i ovaj “moj mali” mi se dovoljno svidio. Mala uputa i chefu (ili osoblju) za serviranje: demi-glace treba donijeti do stola zajedno s odreskom pa ga po želji gosta dodati na tanjur. Probao sam i drugo mesno jelo nazvano ragu od goveđeg filea, u kojem ima svega i svačega, pomiješanih naziva, okusa i tehnika s vrlo slabim rezultatom, koje treba brzo zaboraviti i maknuti s karte. Ako ste ljubitelj slatkog, deserti pastry chefa Roberta Bašića razlog su da čim prije posjetite Dubravkin put.

Kreativne, dotjerane, prezentacijski besprijekorne i najvažnije vrlo ukusne slastice su po meni najbolji dio trenutačnog jelovnika. Odlična terina od kestena s kruškama (mousse, sorbeto, krema...), kao i super tanke kakao millefoglie s burbon vanilijom i kremom od jabuka s cimetom dva su deserta koja sam probao od cijelog niza kombinacija. Okrugla terina od čvrstog, a opet gotovo pjenastog kestena nevjerojatno se dobro slaže s kruškom, pa ovaj spoj zaslužuje najviše ocjene. Dubravkin put predstavljen je kao restoran i wine bar, pa očekujte dobro popunjene frižidere i dugačku vinsku listu. Ako baš želite, možete probati i libanonska, grčka, gruzijska, pa čak i engleska vina, iako ovo potonje zvuči gotovo kao oksimoron. Lokalpatriotski, dvije čaše provjereno odličnog Babića, 2015., dragog prijatelja Lea Gracina bile su ovoga puta moj izbor.

Za ovaj restoran glasujte OVDJE!