Na zagrebačkom brežuljku Sv. Duha, u stogodišnjem samostanu župe sv. Antuna Padovanskog, svoj dom pronašlo je prvo hrvatsko komercijalno pivo naših franjevaca, S.anto.
- O proizvodnji piva maštam još od studentskih dana, kada sam boravio u Njemačkoj. Tradicija proizvodnje tamošnjih fratara datira još od 1600. godine. Iako zbog požara koji ih je zahvatio 1949. dugo godina nisu obnovili svoju pivovaru, sve je ponovo oživjelo kada je k njima došao novi fratar koji je bio potpuni zaljubljenik u piva. S njim sam i započeo svoju malu avanturu. Nakon toga sam krenuo u obilazak brojnih samostanskih pivovara, a po povratku u Hrvatsku počeo sam intenzivnije razmišljati o toj ideji - prisjeća se fra Tomislav Glavnik.
PODUZETNIČKI DUH
Franjevci su, inače, još od davnina poznati po svom poduzetničkom duhu, a u zapadnim zemljama, poput Belgije, proizvodnjom piva bave se još od 13. stoljeća. Jedan od najpoznatijih primjera su trapisti, čija su piva nedostižan uzor svih pivara. Osim u okusu, njihova posebnost leži u tome što se kuhaju s ciljem samofinanciranja samostanskoga zemljišta i zgrada. I nizašto više. No, čini se da je, unatoč raširenoj svjetskoj tradiciji, na našim prostorima takva pojava i dalje prilično neobična, pogotovo kada je riječ o proizvodu s kojim pripadnici crkvenih redova žele konkurirati na otvorenom tržištu. I dok nas je poveo u pravu malu turu kroz župu, fra Glavnik nam ispričao je kako je zapravo prošlo puno vremena prije negoli su se sva njegova braća složila s idejom pokretanja zasebne tvrtke i proizvodnje.
- Stvarno im je dugo trebalo. Na svakom okupljanju tupio sam o pivu. Jednog dana, cijeli prijedlog odlučio sam staviti na raspravu Vijeća. Dobio sam 95-postotnu podršku svoje braće, a posebno me je iznenadio entuzijazam onih najmlađih - dodaje.
U POTRAZI ZA RECEPTUROM
U tom je trenutku sve krenulo, i to baš prije samog blagdana svetog Antuna Padovanskog, po kojem je pivo dobilo i ime. Da bi sve stigli pripremiti, zajedno s trojicom amaterskih pivara, Miroslavom Šamijom, Markom Blagovićem i Filipom Pešom, koji stoje iza finalnog recepta, krenuli su testirati gotovo svako pivo koje su mogli pronaći u trgovinama kako bi otkrili što zapravo žele skuhati.
- Njih trojica već duže vrijeme isprobavaju različite recepte. Uvijek su nam pričali o tome kako žele pokrenuti vlastitu pivovaru. Mi smo im predložili da ujedinimo snage i zajedno krenemo u novu avanturu - prepričava nam fra Glavnik. Nakon dugog vijećanja došli su do zaključka da će pivo pripadati stilu blonde alea.
- Dobro je, pitko, ali ništa posebno, prilagođeno svakome - definira ga kroz smiješak. - Stvorili smo pivo za koje vjerujemo da će ga ljudi dobro prihvatiti. Prilikom izrade recepta vodili smo se politikom našeg vina, mora biti pitko i da te drugi dan ne boli glava - dodaje.
Ovo nefiltrirano i nepasterizirano pivo, gornjeg vrenja, karakteriziraju zlatno žuta boja i lagana bijela pjena. I uistinu je lagano i pitko, kako su ga i opisali. Bez pretjerano izraženih aroma i laganog tijela. Na kraju se osjeća blaga gorčina od svega 31 IBU. Iako bi njegov okus i pitkost mogli prevariti svakoga, u ovoj maloj boci od 0,3 krije pivo sa 4,7 posto alkohola.
PRIHODI ZA PUČKU KUHINJU
Kako ne bi došli na loš glas, svoj poduzetnički pothvat ozakonili su pod zasebnom tvrtkom Minorit, koja je u vlasništvu samostana. Inače, Minorit u prijevodu s latinskog znači “mala braća” jer, kako nam objašnjava, tako se zapravo zove njihov red crnih fratara, zbog čega i etiketa na boci dolazi u crnoj boji. Naravno, sa svojim novim proizvodom pohvalili su se i ostalim fratrima, ali i časnim sestrama. Kaže da su svi bili oduševljeni, a da su ih franjevci iz Karlovca, koji inače proizvode pivo za vlastite potrebe, u jednom trenutku nazvali i molili da im za potrebe zabave pošalju nekoliko kartona.
- Njihova šarža nije uspjela i u tom su se trenutku sjetili nas. Bilo je to u dosta nezgodnom trenutku jer ni mi nismo imali dovoljno piva - baš smo ga bili podijelili s časnim sestrama naše župe koje su nam odmah drugu večer došle i rekle da smo stvorili odličan proizvod. S obzirom na to da na samom početku nisu mogli pokrenuti vlastitu proizvodnju, taj dio posla prepustili su Crafter’s pivovari iz Leprovica pokraj Zagreba.
- Tražili smo partnera koji bi za početak posao preuzeo na sebe, pregovarali smo s brojnim pivovarama, a oni su na kraju bili ti koji su pristali na suradnju - objašnjava. Do sada su imali samo dvije šarže, prvu od 1800 litara, od koje su jedan dio prodali, a drugi podijelili poznanicima, te drugu od 10.800 litara, koja je trenutno dostupna kod njih. Naravno, želja im je da proizvodnju jednoga dana presele u svoje podrume. Za sada, to planiraju napraviti unutar dvije godine, kada malo “stanu na noge”.
S.anto se trenutno prodaje isključivo u župi, po cijeni od 14 kuna, a svi prihodi od prodaje bit će namijenjeni njihovoj pučkoj kuhinji te učeničkim i studentskim stipendijama. Za nekoliko dana kreću u širenje tržišta pa će se tako njihov proizvod moći pronaći u jednom splitskom baru te u Novalji i Šibeniku. Osim u kafićima poznatih turističkih destinacija, dio prodaje na sebe će preuzeti još dva hrvatska samostana.
SIX PACK
Za sada, zbog još uvijek male količine, neće krenuti na šire zagrebačko tržište. Prije svega žele osposobiti vlastitu trgovinu u kojoj su trenutačno radovi u punom jeku. U njoj će se osim piva u ponudi moći pronaći i čaša s logotipom, ali i posebno dizajniran six pack, pakiranje od šest boca. Cijelu prodaju zbog svojih obaveza prepustit će onome kome u tom trenutku posao bude potreban.
- Nama ovo nije glavni posao. Upravo iz tog razloga svu brigu o pivu, naravno uz superviziju samostana, planiramo prepustiti ljudima koji su ostali bez posla. Jednog dana kada pokrenemo vlastitu pivovaru, zaposlit ćemo i majstora pivara uz još nekoliko radnika, sve će ovisiti o financijskim mogućnostima - ističe fra Glavnik.