No, zašto smo izabrali baš Slađanu i njen sir kad se na svim zagrebačkim tržnicama svakodnevno prodaje tako puno svježeg sira većinom iz prigorskog i zagorskog kraja. Ukratko, mnogi od tih sireva su jako dobri i mnoge kumice svoj posao rade kako treba, no kao i kod svih ostalih proizvoda postoje oni dobri i oni izvrsni iliti izvanserijski. A takav je upravo Slađanin sir.
Pri izradi lisnatog sira nema velikih tajni. Kad se pomuženo mlijeko pretvori u kiselo i kad se pobere vrhnje, zareže se uzduž i poprijeko, grije se pa hladi.
Ne, nismo mi izmislili Slađanu, njen sir već godinama govori sam za sebe i kad ga jednom probate jasno je zašto je na njenom prodajnom mjestu uvijek podugačak red. Uz to većinu svog sira i vrhnja ona proda već u ranim jutarnjim satima, a mnogi od njenih proizvoda su i unaprijed rezervirani. Slađana se ovog posla prihvatila kao mlada djevojka, a svemu ju je naučila svekrva Dragica koja je na istom mjestu isti taj sir prodavala punih 35 godina. Na imanju imaju deset krava koje se hrane onime što obitelj sama uzgoji; ječmom, zobi, kukuruzom, posijem, sijenom, prirodnom hranom za koju Slađana naglašava da je jako bitna. - Ako životinjama dajete nekvalitetnu hranu, takvo će biti i mlijeko i koliko god da ste vješti u izradi sira, od lošeg mlijeka teško se može napraviti vrhunski proizvod - kaže Slađana.
Tako razmišlja ona i cijela obitelj koja pomaže na imanju, njihov odnos prema životinjama i prirodi je prijateljski, brižni su i svjesni da jedni bez drugih ne mogu. To je uzajamna ljubav, a ljubav, volja i predanost koju Slađana ima prema svom poslu rijetko se viđa kod mladih ljudi općenito, a kamo li na selu iz kojega većina želi pobjeći. No, kako se zapravo radi lisnati sir. Nema tu nikakvih tajni, sve je vrlo jednostavno. Kada se pomuzeno mlijeko pretvori u kiselo, pobere se vrhnje i nožem se zareže uzduž i poprijeko.
Da bi mlijeko bilo vrhunske kvalitete, a time i konačni proizvod, životinje moraju jesti i prvoklasnu hranu, poput ječma, zobi, kukuruza, posija, sijena...
Takav sir se onda grije na 50 stupnjeva dva do tri sata nakon čega se hladi i stavlja u posudice - objašnjava Slađana i naglašava: - Najvažnija od svega je higijena, kako u sirani tako i u štali - kaže. Zato se s njezinim sirom neće dogoditi da vam sutradan "zakipi", on i nakon tjedan dana ima nepromijenjen okus. Eto, zbog svega toga ljudi koji poput Slađane svoj posao rade ozbiljno, predano i s osmijehom zaslužuju podršku i veliki respekt.