Milju i pol udaljen od grada Korčule, ili odmah “preko puta” vrlo blizu ceste za Lumbardu, otočić Vrnik jedini je naseljeni otok korčulanskog arhipelaga. Doduše, u istoimenom se mjestašcu više ne budi četiristotinjak radnika kao prije stotinjak godina, ali u slikovitom mjestu danas živi još nekoliko obitelji koje se bave iznajmljivanjem apartmana. Turisti taksi barkama redovno posjećuju otok privučeni čistoćom njegova mora, skrovitim plažama i hladovinom guste crnogorske šume.
Dug 850, a širok samo 450 metara, otočić Vrnik je sačinjen od, kažu, najvrjednijeg vapnenca mediteranskoga bazena, a dokaz tome trebali bi biti i brojni kamenolomi, od kojih su neki još iz starorimskog doba. Od vrničkog je kamena izgrađena i korčulanska katedrala. Nju su od početka 15. do sredine 16. stoljeća gradili domaći majstori, poznati po umješnoj obradi kamena, ali i trgovini jer se kvalitetni korčulanski vapnenac prodavao po cijelom jadranskom prostoru, kao i u svijetu.
Vrnik je nekada imao i školu. Iz nje je zadnji učenik odšetao prije pedesetak godina, a zgrada je otada bila napuštena i neodržavana. Sredio ju je odvjetnik Pero Lozica, idejni začetnik i vlasnik Moro Beacha na korčulanskom škoju Stupe, iz kojega su prošlo ljeto u cyber svijet otišle tisuće fotografija “skala u nebo” te “ljuljačke u moru”, konceptualnih zanimljivosti koje se nude posjetiteljima uz autentično mediteransku atmosferu i fine dining program pod vodstvom poznatih hrvatskih chefova Igora Gudca i Matije Kruhonje, koji su iskušali i svjetski poznati gosti.
U nekadašnjoj je školi Lozica otvorio Vrnik Arts Club i tako zaokružio tris kulinarsko-poduzetničkih akcija kojima je Korčulu dodatno utvrdio na mapi domaće enološke i gastro scene. Naime, krajem lipnja otvorio je i restoran De Canavellis u Korčuli, gdje je okupio nekolicinu mladih, spretnih i snalažljivih kuhara pod vodstvom chefa Matije Bogdana koji se nakratko vratio iz Londona i neumorno s Igorom Gudcem pripremio De Canavellis priču. Uspješno, kažu prve gastro kritike iz novootvorenoga restorana. Vrnik Arts Club je, s druge strane, zamišljen kao multifunkcionalni objekt, koji se sastoji od umjetničke galerije, suvenirnice s radovima domaćih umjetnika, restorana s tradicionalnim morskim jelima te dvije sobe u potkrovlju.
Lozica je mogao imati i četiri sobe u objektu, ali ih je odlučio sačuvati za galeriju i - školsku učionicu. Iznad restorana tako se može ušetati u stoljeće staru školsku atmosferu, s originalnim abakusom, pločom i morskim spužvama. Tu su i učenički stolovi kako su nekada izgledali, a piše se, dakako, perom. Nasuprot učionice je galerija, a u njoj se trenutno mogu pogledati slike znamenitoga Charlesa Billicha. Tema izložbe su korčulanske vedute koje je slikar upravo ovih dana slikao na raznim lokacijama grada. Restoran, odnosno škola, temeljito je obnovljen. Za nenametljivi i elegantni interijer restorana i soba bio je zaslužan sam Lozica. Skale koje idu iz restorana u sobe uređene su u rustikalnom stilu, a sačinjene su od hrastovine stare sto godina. Zapravo, od rashodovanih brodskih podnica iz škvera. Posvuda su po prostoru i stare dalmatinske kredence te ostali namještaj, a jedina glazba koja se čuje jest ona s gramofonske ploče. Sobe su minimalističke i funkcionalne, a u njima su također implementirani reciklirani materijali. Krevet je pariški, prve kategorije kao i posteljina, a Lozica će reći da je to jedna od rijetkih, ali i najvažnijih stvari koje je doista kupio, a ne restaurirao, prilikom uređenja Vrnik Arts Cluba.
Za kuhinju je zadužen glavni kuhar Darko Vlašić (31), koji je na Vrnik stigao na poziv Igora Gudca.
“Svoju kuhinju okarakterizirao bih kao modernu konobu. Spajam mediteransku kuhinju s japanskom, a igram se i s latinoameričkim okusima. Odrastao sam u kući gdje se oduvijek miješala mađarska, slavonska i dalmatinska kuhinja pa valjda to dolazi iz toga”, ispričao nam je Darko koji se ranije bavio glazbenom produkcijom, iz čega zasigurno proizlazi i njegov ključ za kreaciju u kuhinji.
Priredio nam je svašta, i to vrlo hrabro i maštovito, suvereno spajajući okuse i mirise, pa smo tako za desert isprobali sladoled od ovčjeg sira s dinjom, ispod kojega je bilo posluženo crno, prhko tijesto s orasima. Vlašić je sve začinio uljem od limete te prženom slaninom, kao i raznim začinima, među kojima je dominirao bosiljak. Ranije nam je ovaj zanimljivi chef poslužio i dimljeni pršut od sabljarke s crnim đumbirom te uljima od bora i kozica, carpaccio od sabljarke s crnim tartufima, ukiseljenim koromačem te uljima od chillija i peršina, a za glavno jelo odlučio je ići s jadranskim škampima na grillu, posluženima s aromatiziranom pjenom na bazi mlijeka i domaćim prezlama s mediteranskim začinskim biljem.
Treba li reći da su baš svi sastojci bili domaći? Pero Lozica već dugo kalkulira s farm-to-table konceptom, a dok to ne ostvari, njegovi će chefovi hranu i začine nalaziti kod malih, lokalnih proizvođača koji su preduvjet za visoku kuhinju u njegovim restoranima. Vrnik Arts Club šarmantno je mjesto zanimljive kuhinje, miljama udaljeno od nekakve klasične restoranske vreve prenapučenih turističkih gradova Jadrana. Iako nije sasvim lako dostupno, kao takvo će zasigurno pronaći i svoju publiku. A ona će, osim u kuhinji Vlašića i suradnika, moći uživati i u brojnim popratnim sadržajima kojih se je dosjetio Lozica, u još jednom od svojih projekata u kojima kombinira fine dining, autentično dalmatinsko iskustvo i umjetnost