Naša priča o drvenim bačvama ne završava u podrumu, gdje one pažljivo čuvaju i oplemenjuju ono što je u njih natočeno, nego obrnuto, tu počinje. Naime, nedavno smo, radeći reportažu o proizvodnji vina u jednoj našoj vinariji, na upit kakve bačve koriste dobili odgovor: od hrasta koji raste iznad naših vinograda! Nije nam trebalo dugo da otkrijemo o kojoj se bačvariji radi. Zaobišli smo Papuk i došli u Našice, mjesto koje kao da se sakrilo od svih pogleda (zapravo, mjesto koje kao da je preskočeno kada su se radile suvremene pristupne ceste).
Auric Barrels ime je koje se tek odnedavno pojavljuje na raznim poljoprivrednim sajmovima, ime koje se sve češće spominje u vinarijama, koje bez bačava jednostavno ne bi postojale. Naime, one su te koje na kraju procesa dobivanja vina definiraju njegov okus, boju, aromatiku... Upravo stoga vinari pomno biraju u koje će bačve stavljati vino dobiveno od grožđa s trsova koje su dugo godina njegovali u svojim vinogradima. Budući da je izrada bačava vrlo stari zanat, bez ikakvih posebnih primisli, putujući u Našice zamišljali smo kako ćemo ući u stare radionice gdje se po cijele dane izrađuju bačve. Istina, u bačvariji Auric Barrels cijele se dane izrađuju bačve, ali u besprijekorno - poput apoteke, rekli bi stariji - posloženom, čistom, osvijetljenom pogonu u kojem se sinergijom moćnih strojeva i preciznih ruku te dobrog oka iskusnih bačvara izrađuju bačve.
Strastveni lovac i veliki štovatelj prirode, Nijemac Bruno Gantenbrink došao je prije desetak godina na Papuk u lov. I zaljubio se u krajolik, u netaknutu prirodu, čist zrak i nepregledne šume. Želja da dio šuma (a danas je brojka narasla do 15.000 hektara) bude u njegovu vlasništvu, pa da se brine o njoj i divljači (jer bila je u ono doba prilično zapuštena) se ostvarila. Gantenbrink je kupio šumu, ali ispostavilo se da je tom kupnjom dobio mnogo više od divljači.
Odjednom se javila briga o trupcima, jer se stara stabla radi održavanja šume moraju piliti, pa je Gantenbrink plaćao pilanama da ih ispile. Potom je trebalo iskoristiti trupce, daske i sve sitne dijelove od piljenja. Otac sedmero djece, organiziran, praktičan i nadasve vrijedan, logično je zaključio: kad već imam šumu, zašto ne bih imao i pilanu, a kad već imam tako kvalitetnu šumu od jedinstvenog hrasta lužnjaka, zašto ne bih počeo raditi bačve koje su tako cijenjene u svijetu. I tako je počelo. Plan je bio napraviti kvalitetan proizvod, a nikako ne brzati. Bačvariju Auric Barrels Bruno Gantenbrink predao je svojem sinu Alexanderu, koji s partnerom, Veljkom Bogovićem vodi pogon već tri godine. Krenuli su od početka, polako.
Za bačve se moraju uzimati trupci starog hrasta lužnjaka, čiji je životni vijek i više od 140 godina. Ako se za izradu bačava koristi mlado drvo, njegovi će zeleni nedozreli tanini u srazu s taninima crnog vina koje se stavlja u bačvu izazvati kaos i vino neće valjati. Trupci starog hrasta (koji se u šumi pili zimi, kad sokovi prestanu kolati stablom) cijepaju se, odnosno kalaju uzdužnim linijama, a potom se preciznije režu pilom. Tako se radi materijal za plašt bačve - dužice. One se moraju cijepati tako da vlaknasta konstrukcija drveta ostane neoštećena, dodatno se obrađuju pilom, a potom se slažu na palete koje se skladište na otvorenom.
- Evo, ove dužice smo posložili ovdje, u dvorište, prije tri godine - objasnio je Darko Prevolšek, voditelj proizvodnje. - Znači, otkad smo ih napravili, morale su proći tri godine kako bi kiša i sunce isprali tanine iz drva, da priroda izložena prirodi odradi svoje i da dužice budu spremne za izradu bačava, a potom i na suradnju s vinom. I čekali smo tri godine. Uredno smo punili ovo vanjsko skladište i sada s ponosom tvrdimo da nakon narudžbe možemo promptno isporučiti gotove bačve - rekao je Prevolšek. Da je izrada uistinu brza, uvjerili smo se i sami jer pametnim su ulaganjem spojili ljudsko iskustvo i savršenstvo strojeva.
- Nakon što se u Đurđenovcu ugasila velika bačvarija, mnogi su majstori ostali bez posla i pootvarali privatne obrte jer bačava u ovom kraju uvijek treba. Uprava Aurica odlučila je okupiti upravo najiskusnije jer uzalud vrhunska tehnologija ako nemaš iskusnog majstora. Potom smo jedva nagovorili Ministarstvo da ponovno pokrene smjer bačvara, odnosno smjer drvodjelstva u strukovnoj školi. Stipendiramo polaznike i jamčimo im radno mjesto nakon što završe školovanje, a potom ulažemo u njih i njihovo usavršavanje - objasnila je direktorica bačvarije Marija Labrtić, srcem, dušom i strukom vezana uz drvo i njegovu obradu.
- Ponosni smo što u Auricu ne rade samo muškarci. Istančano žensko oko i smisao za sklad zaslužno je za izgled naših bačava. Naime, nakon što dužice odstoje najmanje tri godine, bruse se, a potom naše zaposlenice, pomno razgledavajući svaku od njih, definiraju kako će izgledati plašt, odnosno kako će se dužice jedna do druge slagati i stezati obručima koji će činiti bačvu - pričao nam je Darko Prevolšek dok smo prolazili pokraj majstora bačvara koji je ručno stavljao radne obruče.
Iako su se otvorene drvene bačve počele koristiti oko 3000 godina prije Krista, a zatvorene 900 godina prije Krista, nije se uživalo u aromi vina koja se dobiva dimnim mirisom drva, odnosno paljenjem bačava. Dapače, smatralo se da takav postupak uništava aromu vina. Sve dok... Legenda kaže da se mladom bačvaru toliko svidjela jedna djevojka koja se šetala ispred njegove bačvarije da je ostao bez daha i “zapalio se iznutra”, a njegova je vatra zahvatila i bačvu. U nju su ulili vino i kasnije ostali oduševljeni. Naime, očito se, kao kod mnogih stvari u gastronomiji, enologiji i znanosti (ustvari, posvuda) dogodila greška za koju se pokazalo da je zapravo odličan izum. Upravo nam je taj miris ispunio nosnice dok smo prolazili pokraj majstora koji je palio bačve.
- Obično ih lagano palimo. Prema narudžbi, nudimo četiri stupnja, a ako naručitelj želi, može i sam prisustvovati paljenju bačava jer, uostalom, o tome će uvelike ovisiti i okus vina koje će proizvoditi - rekla nam je Marija Labrtić i naglasila da za paljenje upotrebljavaju srce iz debala koja su kolili na početku priče, a koje ima izuzetno visoku kalorijsku vrijednost.
U Auricu se ništa na baca, proizvodni je proces u cijelosti zaokružen, sve je iskoristivo, a proizvodnja bačava samo je jedan dio velike priče povezane sa šumom i hrastom. Naime, u Auricu se brinu za pošumljavanje, pa iz žireva uzgajaju mladice hrasta. Međutim, ostaje jako mnogo neiskorištenih žireva, koje obožavaju crne slavonske svinje. Od njih se pak ne jede samo svježe meso nego i mesne prerađevine, a da ne spominjemo meso i prerađevine od divljači. Planova je puno, a zahvaljujući upornosti i pomnim ulaganjima sigurno će se ostvariti.
Precizna tehnologija - računala koja s milimetarskom preciznošću pokreću ogromne strojeve u kombinaciji s iskusnom ljudskom snagom - sigurno je jamstvo da će mnoge domaće, a i strane vinarije svoje podrume ispuniti bačvama od slavonskog hrasta lužnjaka. Ali onima koje su proizvedene u Hrvatskoj jer nećemo zaboraviti što nam je rekao Alexander Gantenbrink: - Poludio sam kad sam vidio da se hrvatski hrastovi trupci voze u Italiju i Francusku, da se izvoze dužice, pa čak i polugotove bačve. Radije neka drvo stoji na tlu gdje je raslo desetljećima nego da se njime bogate neki koji se dovezu jaguarima, a domaći majstori nemaju ni za zimske gume na svojim starim automobilima.