U tijeku je sezona vinskih natjecanja i rezultati pristižu sa svih strana, od lokalnih Vinistre i Festivala graševine do dva najutjecajnija i najveća svjetska ocjenjivanja, oba iz Londona: DWWA - Decanter World Wine Awards i IWC - International Wine Challange. Londonska su natjecanja poznata po notornoj strogosti i nimalo se ne krzmaju ne dodijeliti zlatna odličja ako ih vina iz pojedine regije nisu impresionirala. Bilo je takvih godina za hrvatska vina u prošlosti nemali broj. Sama granica od nebesko visokih 95 bodova za zlatnu medalju i 90 bodova za srebrnu dovoljno govori o kriterijima sudaca na tim natjecanjima, dok broj vina koji pristiže na ocjenjivanje iz cijelog svijeta i dobrano prelazi 14.000 uzoraka sve govori o kakvoj se žestokoj konkurenciji radi.
Stoga je ovogodišnjih deset zlatnih medalja osvojenih na DWWA i dvije na IWC zaista impresivan uspjeh hrvatskih vinara. S druge strane, kod kuće je situacija dijametralno suprotna i nekad renomirana domaća natjecanja Vinistra i Festival graševine polako gube ugled. O upitnoj mjeri za dobar ukus najbolje svjedoči količina zlatnih medalja i priznanja koje je Vinistra dodijelila svojim vinarima: samo vinima od sorte malvazija, bez terana i svih drugih sorti, dodijelila je na ovogodišnjem natjecanju čak 80 zlatnih medalja i 35 zlatnih diploma. Inflacija dostojna bivše države.
U Kutjevu pak, na natjecanju Festival graševine, stvari su se još više raspustile pa je zlatnih medalja (uključujući velika zlata) dodijeljeno čak 55, od ukupno prijavljenih 118 uzoraka, što je gotovo 50 posto od svih pristiglih uzoraka. Razlika između doma- ćih i internacionalnih natjecanja jest u onome tko ih organizira. Domaća natjecanja organiziraju dvije najveće vinarske udruge koje, da bi zadovoljile očekivanja svojih dioničara, stalno dižu broj zlatnih medalja, a internacionalna organiziraju nezavisne tvrtke koje egzistiraju isključivo na tržišnim principima i svjesne su da im jedino očuvanje visokih kriterija jamči vjerodostojnost i dugoročan opstanak. Stoga je broj bodova za osvajanje zlatne medalje u Londonu 95/100, a u Hrvatskoj tek 85/100. Zapravo je čak i srebrna medalja s DWWA ili IWC-a, za koju je potrebno osvojiti minimalno 90/100, za pet bodova vrednija medalja od domaćeg zlata. Tek je bronca IWC-a ili DWWA bodovno ravnopravna zlatnoj medalji Vinistre i Festivala graševine.
Stoga pohvalimo posebno osvajače zlatnih medalja u Londonu ove godine i navedimo im imena redom: Ivan Damjanić osvojio je zlata na IWC-u za Malvaziju 2016. i Clemente 2015., a Malvazija je osvojila i titulu Nacionalni trofej (što bi bio pandan Decanterovoj platinastoj medalji). Na Decanteru su zlatne medalje osvojili Cossetto za Prima Luce 2017. malvaziju, Jakša Krajančić za Nericu 2016. pošip, Krauthaker za Kuvlakhe Manzoni 2013., Franković za Korona sur lie 2016. malvaziju, Krauthaker za Izbornu berbu prosušenih bobica 2015. graševinu, Cattunar za Collina 2015. malvaziju, Anđelini za Domenico 2015. cabernet sauvignon-merlot, Jakopić za Prestige 2015. pušipel, Fakin za Il Primo 2017. teran i Badel 1862 za Korlat Syrah 2014. A ova tri vina zaslužuju biti dodatno izdvojena između svih dobitnika:
DAMJANIĆ MALVAZIJA 2016.
Regionalni trofej IWC Vino koje je polučilo najveći uspjeh jer je uz zlatnu medalju osvojilo i regionalni trofej, dakle u pripetavanju s drugim zlatnim medaljama iz regije je ocijenjeno kao najbolje. Osobito nas veseli što je to priznanje osvojila bazična malvazija, o kojoj smo i mi kao redakcija već pisali te je prošlo ljeto proglasili najboljom istarskom malvazijom u svojoj kategoriji. Vinarija Damjanić je na ovaj način zasigurno čvrsto i trajno zakoračila u grupu najprestižnijih imena bogate istarske vinske scene.
FRANKOVIĆ MALVAZIJA CORONA 2015.
Zlatna medalja DWWA Ovom zlatnom medaljom Franković potvrđuje da uspjesi u prošloj i pretproš- loj godini nisu bili slučajnost, nego da su kao vinarija na čvrstom putu ka konačnoj afirmaciji. Naime, iako vina Franković postoje već dulji niz godina, tek u posljednje dvije su, zahvaljujući priznanjima na internacionalnim natjecanjima, uspjeli postati poznati i priznati u cijeloj zemlji i šire. Prošli su put uspjeh ostvarili s desertnim vinom, a ovaj put s odležanom i u drvenim bačvama dozrijevanom malvazijom.
KRAUTHAKER KUVLAKHE MANZONI 2013.
Zlatna medalja DWWA Uspjeh ovog vina treba naro- čito istaknuti jer je riječ o vinu koje je posljedica pionirskog pothvata te koje je dobiveno bez dodatka sulfita, tradicionalnom gruzijskom metodom duže maceracije kakvom se tamo vina rade od pamtivijeka. Dakle, suci na DWWA nisu imuni na drukčija i nekonvencionalna vina, nego lišeni predrasuda očito znaju prepoznati vrijednost svakog vina. Vinarija Krauthaker liniju tih vina naziva Kuvlakhe (ima ih tri, osim ove još od graševine i zelenca), proizvodi je u malim količinama, ali vrlo uspješno prodaje.