Piše: Vana Babić
Snima: Neja Markičević/EPH
Sve što nam je Ivana pripremila je u našoj fotogaleriji!
Tako se rijetko družimo. Daj napravi neku večeru”, nagovarala me Anita. “Dobro, dobro, ajde smislit ćemo nešto”, protisnula sam kroz zube iako nisam bila sigurna kako ću to izvesti baš ovaj tjedan. Red snimanja, red putovanja, red sastanaka, tekstova i ostalih čuda, uvijek vrijeme prebrzo prođe i ne stignemo se podružiti. Krenula sam na internetu tražiti ideje za nemoguću večeru. Jedem doma.
Naišla sam na servis koji ti nudi da ti tete kupe na placu namirnice, skuhaju jela koja izabereš ili zajednički dogovorite, a kasnije ti očiste kuhinju (što mi je najgori dio svakog ručka). Okrenula sam broj i objasnila kako mi dolaze četiri prijateljice koje vole fino popapati. Volimo jesti meso i nešto čokoladno za desert… Može! Možda sam zaboravila napomenuti, ali imam najmanju kuhinju na svijetu sa stvarno dobrom pećnicom (Gorenje), ali minimalno radne površine i samo dva električna ringa.
Došla je teta Ivana i prvo joj odlučih pokazati u kakvim uvjetima se mora snaći i skuhati “supergozbu”. “Ovo je stvarno najmanja kuhinja u kojoj sam radila! Ma, super, sada će odustati od mene i moje kuhinje od dva kvadrata, pomislila sam. “Ali nema problema!” prozborila je Ivana i dodala da će time izazov biti još veći. Zadovoljno sam pljesnula rukama i rekla kako postoji još jedan detalj. Moram na brzinu otići na posao, tako da bih je trebala ostaviti samu. Ni to nije bio problem. Nije me bilo kojih 40 minuta, a dok sam ulazila u hodnik, sve je mirisalo po čokoladnoj torti koja je već bila pečena.
“Čokoladna torta je spremna. Pripremila sam i umak od naranči, a pred sam dolazak ekipe spremit ću vam i malo šlaga. Popečke od špinata i parmezana sam krenula peći, a sad ću zamijesiti i njoke od cikle, što će biti gotovo taman kad i lungić u umaku od šafrana bude spreman.”
Naravno, da tu nije bio kraj mojim/ našim malim preprekama jer mi je prijateljica odgodila u zadnji čas. “Ivana… bit će nas četiri jer Tena nikako ne može doći…” Nema problema, njoke ću ti zamrznuti, a meso ti može stajati do sutra pa možeš ponijeti ručak na posao. I tako je 10 minuta prije dolaska Anite, Lucije i Neje (koja je bila iza objektiva) sve bilo spremno. Popečci gotovi i trebalo ih je samo poslužiti uz umak od kopra, mascarponea i pistacija.
Lungić je mirisao preliven umakom od šafrana i timijana uz što je Ivana pripremila i salatu od čičoke i jabuka, a za kraj čokoladna torta s umakom od naranči. Osim “imamo goste” usluge, u agenciji ‘Ja kuham’ možete naručiti pripremu ručkova za nekoliko radnih dana pa dio zamrznu, a dio rasporede u plastične zdjelice te je potrebno samo ugrijati. Spasit će cijelu stvar i ako ne stignete pripremiti rođendansku proslavu ili vaši kolege na poslu žele jesti kuhano, a dojadilo vam je odlaziti u “po nešto za van” ili naručivati dostavu.
Također, mogu skuhati i od namirnica koje već posjedujete kod kuće, ali u pravilu vam nabavljaju svježe s Dolca. Sve možete pronaći na njihovoj web stranici. Kad smo pitali Željku Maras, direktoricu Jedem doma, kako bi ona opisala uslugu koju oni nude u nekoliko rečenica, rekla nam je da, iako ima ljudi koji imaju mogućnost svakodnevno jesti u restoranu ili naručivati hranu dostavom, gotovo da nema osobe koja ne bi htjela jesti domaću hranu kod kuće. Hladna kuhinja u kojoj se ne kuha ugašeno je kućno ognjište. Zato domaćice servisa Jedem doma nisu tek puke kućne pomoćnice. One su dobre vile koje dom čine toplim i ugodnim mjestom punim pozitivne energije. Pa eto, probajte i vi kako kuhaju dobre vile i javite nam dojmove!