"Mogu vam reći kako već godinama provodim privatnu istragu o definitivno najboljem maslacu na svijetu!", otkrila je Kristy Mucci, freelance novinarka čiji su članci objavljivani na portalima poput Food52 i Saveura.
Kombinacija s madagaskarskom vanilijom, heljdom, cvijetom soli, yuzu (vrsta agruma)
Suradnja s plavim Stilton sirom...
Prije nekoliko godina kušala sam divan maslac, naravno u - Parizu i postala potpuno ovisna o tom fenomenalnom okusu. Od tada, pokušala sam i sama napraviti nešto slično kupujući desetke vrsta vrhnja ponajboljih lokalnih proizvođača, ali zaista još uvijek se nitko nije približio Le Beurre Bordieru. Vjerujte mi jednom kad kruh premažete Le Beurre Bordierom vi ste se "navukli".
Znam jako puno ljudi koji ih "krijumčare" na povratku sa svojih francuskih putovanja te jednako toliko onih čija je usluga upravo kupovina paketića Le Beurre Bordiera. Jednom sam možda malo pretjerala u svojoj ljubavi prema omiljenom maslacu te sam prenoćila u Parizu kako bih ga sutradan mogla kupiti. Amerikanci mogu odahnuti budući da se ovaj cijenjeni maslac može pronaći u nekoliko njujorških restorana i Le Districtu, a što se tiče europskog tržišta uz Francusku, dostupan je u Švicarskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, ali na vrlo malo adresa.
Konačno, postavimo to pitanje: zašto je toliko poseban? Ako pitate čovjeka koji stoji iza njegove proizvodnje, Jean-Yvesa Bordiera, taj će vam skromno odgovoriti kako nije riječ o ičem novom i revolucionarnom, već koristi stare tehnike koje prvenstveno poštuju zemlju, životinje i tradiciju. Okus mu je blag i elegantan baš kao i tekstura i zaista se treba cijeniti jer ovaj "lik" zapravo je pravi Willy Wonka u stvarnom svijetu za sve koji vole dobru hranu.
Prikupljanje mlijeka
Kako se proizvodi? Bordier prikuplja mlijeko samo malih lokalnih proizvođača Bretanje i Normandije koji iznimno paze na kvalitetu. Kravlje mlijeko koje je namijenjeno za Bordierovu proizvodnju slobodno pasu travu i bilje. Da biste dobili jednu kocku maslaca potrebno vam je tri dana, a sam proces započinje šest sati nakon što je mlijeko pomuzeno. Sve to vrijeme, vrhnje razvija poseban okus i kulture zbog kojih je toliko prepoznatljiv.
Vrhnje
Nakon što se mlijeko pretvorilo vrhnje, oni ga puštaju dva dana da sazre, očvrsne teksturu i razvije aromatsku kompleksnost koju povezujemo s maslacem. Arome su naravno različite ovisno o godišnjim dobima pa ćemo u proljeće osjetiti sviše cvjetnih nota, u ljeto će se jače osjetiti karamela, dok se u jesen cijela priča biti blago tostirana.
"Bućkanje"
Vrhnje se zatim bućka u cilindričnom mikseru koji postepeno odvaja čvrstu tvar od tekuće (mlaćenica). Sirutka odnosna mlaćenica zamjenjuje se ledeno hladnom vodom te ponovno mućka. Zbog ovog postupka maslac dobiven tradicionalnim postupcima daleko je ukusniji od industrijski proizvedenog jer čuva molekule vrhnja u maslacu.
Gnječenje
Inače se postupak gnječenja odvija pri velikoj brzini u posebnim separatorima dok se ovdje koristi samo drvena konstrukcija koja datira s kraja 19. stoljeća. I Jean-Yves smatra kako upravo ovaj korak daje prepoznatljivost njegovog maslaca. Naime, taj drveni alat od tikovine polako gnječe masu koja će postati maslac, a zbog konstantnog ulaska kisika upravo oksidacija doprinosi kremoznosti maslaca.
Soljenje
Prilikom gnječenja maslac se i soli i tada molekule masti reagiraju te otpuštaju vodu. Kaže se da tad maslac "plače", a ovaj korak je bitan kako bi na kraju postao svilenkast. U Bretanji se solilo finom (sitnom soli), sitnom kao onom što se nekad dobila prokuhavanjem slane kipuće vode iz regije St. Malo.
"Tijekom večere s prijateljima, među kojima je bio i jedan ribar u Rue de l'Ormi (područje 19. okruga u Parizu), i drugi sakupljač algi u St. Suliacu, stvorio sam prvi maslac u svojoj kolekciji, "maslac alge", kako bi pratio njihov dnevni ulov!" Jean-Yves Bordier
Od tada uživa u maštovitim kreacijama kojima je teško predvidjeti kraj, a susreti s proizvođačima i chefovima dodatna su mu inspiracija!
Oblikovanje
"Ruke su čudesan alat!" Nakon što je maslac postigao završnu teksturu, oblikuje ga se žljebastim lopaticama tehnikom koja datira iz 17.stoljeća. Sve se radi ručno i ovdje je potrebna izuzetna preciznost, a najčešće se maslac oblikuje u male piramide ili jednostavno prema željama chefova.
Pečat i omot
Isticanje imena, logotipa ii pozdrava na maslac također je jedna od tradicija iz 19. stoljeća, a nekad su gospodarstva stavljala obilježja kako bi se njihov proizvod odmah raspoznao. Pakiranje je također ručni rad što se i vidi po neravnim bridovima maslaca koji izlazi iz proizvodnje.