Gof je monumentalna riba, iako je kad se baca iz mora daleko od elegancije dupina, no po veličini mu je vrlo sličan. Na našem uzmorju nikad nisu prestale diskusije je li on plava ili bijela riba. “Iako je puno manje plava riba od srdele i tune... sadrži više omega 3 (masnih kiselina) nego većina pridnenih riba koje nazivamo bijele ribe”. (P. Ugarković, podvodni.hr) Priklanjam se mišljenju da je bijela, no potpuno mi je svejedno jer je toliko fin da ga nastojim nabaviti kad god mogu. Odličan je za spraviti na sve poznate načine kuhanja, a osobno mi je najdraži na najrudimentarniji i u našem kućnom kao i u restoranskom načinu pripremanja - rezan na fete pa kratko pečen na gradeli. Recept na kraju nešto je sofisticiraniji za kuhanje, ali još ne izlazi iz zadanog gabarita “potrage za jednostavnom spizom”.
Ovu ribu još nazivaju i gofa, što je razlika samo u jednom slovu, ali zato pomutnju može izazvati njeno drugo ime - orhan kako se imenuje otprilike od otoka Korčule prema jugoistoku, više-manje na teritoriju negdašnje Dubrovačke Republike. Treće ime često izaziva zabunu – felun. To je i dalje gof, odnosno orhan, a tako ga zovu kad je mlada riba, a kako je za razliku od srebrnkaste boje kad odraste žut pa ga zbog toga nazivaju i žutej, kod onih neupućenih u riblji svijet nastaje totalna zabuna i često ga krivo smatraju sasvim drugom ribljom vrstom
Ova velika riba (u našem moru love se primjerci do 50 kg!) u restoranima, ne znam iz kojih razloga, baš i ne kotira visoko, srećom, ne i kod natkoge Janje Zabavnik, vlasnice u mojoj restoranskoj klasifikaciji visoko rangirana lošinjskog restorana Artatore. U ovom jednom od najstarijih otočnih i uopće kvarnerskih restorana Janja je (po kojoj svi zovu restoran, pa se kažu – “Idemo kod Janje”) u kuhinji od djetinjstva, prvo s majkom koja je tada u osami u lijepoj uvali nadomak lošinjske luke počela kužinavati još 1972.
Ovu “po ribarsku” spravljenu ribu jeo sam puno puta, naizmjence u nekim posjetama s njenim najatraktivnijim jelima, recimo janjetinom “pod teću”, što će reći veći komadi janjećeg mesa dugo šufigani na umido, a uz njih pohane palačinke sa skutom i šparogama, a obavezno jedem i gofa (često vlastiti ulov oca i sina Zabavnik), spomenutu janjetinu ili što drugo, uvijek prije svega naručim salatu od grancigula. Njihovu obožavam! Krenete li u kuhanje pripitog gofa, a ta vam je riba nedostupna, možete ga zamijeniti kojom drugom ribom – grdobinom, zubacem, pa čak i većma prezrenom ušatom. Ribu možete spraviti i za “drugi dan”. Na hladnom će se njezin šug pretvoriti u želatinu, pa ćete imati sasvim novu dimenziju ove spize, koju ćete moći nazvati nobl imenom “Gof u aspiku.
Pripiti gof
1 kg gofa rezanog na fete
0,5 l malvazije
2 dl maslinova ulja
pola kapule
2 češnja češnjaka
krupna sol
začini po želji (peršin, papar u zrnu, list lovora…)
Narezana riba složi se u teću pa se doda krupno narezana kapula, cijeli češnji češnjaka i svi začini, zalije se vinom i maslinovim uljem i pokriveno poklopcem kuha na srednje jakoj vatri 40 minuta.