Možda najljepša ribarnica u zemlji svakako je ona riječka; smještena u građevini koja datira s početka 20. stoljeća, a secesijsku naklonost odaju prelijepi Bottassovi ornamenti morske flore i faune. Nije to dakako oduuvijek bilo tako.
Nekad se riba iskrcavala na obližnjem drvenom molu, od kuda se ulov dalje prenosio košarama. Kako je grad rastao pojavila se i potreba za jednim takvim prostorom, a izgled kakav ima danas najvećim dijelom može zahvaliti arhitektu Carlu Pergoliju. Tržnica je oduvijek bila mjesto razmjene iskustava, stvarnih i izmišljenih dnevnih priča i anegdota. Mjesto gdje se smije, viče, kupuje, pogađa, pozdravlja, probava i ispituje. Ako morate odabrati jedan prostor u bilo kojem gradu čiji je sinonim život onda je to gradska tržnica, a samim time i njezin sastavni dio - ribarnica.
Ove subote u secesijskom paviljonu riječke ribarnice po prvi puta su se okupili timovi četrnaest ponajboljih restorana, a svi od reda dio obitelji udruženja JRE (Jeunes Restaurateurs d´Europe). Redom su to restorani Badi, Boba, Boškinac, Draga di Lovrana, Dubravkin put, Foša, Marina, Monte, Pelegrini, Pergola, Plavi podrum, San Rocco, Villa Ariston i Zigante. Iako su mnogi od nas ondje kročili valjda tisuću puta prije, riječka ribarnica doista nikad nije ljepše izgledala nego te subotnje večeri. Papirnate instalacije mlade umjetnice Ide Blažičko koja je inače i gostujuća profesorica na Kineskoj akademiji umjetnosti u Hangzhou te docentica na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti dale su cijelom prostoru romantični ton, dok je za cvjetne dekoracije bio zaslužan Purpura Dizajn.
Teški kameni blokovi na kojima smo se navikli pogađati za cijenu ribe, pretresati gradske tračeve i glasno propitkivati svježinu ulova ove subote bili su ispunjeni ribljim delicijama sjajnih chefova. Uz ritmičnu glazbu koju je birao Ozren Kanceljak Kanca više od dvije stotine ljudi nasmiješenih lica, znatiželjnih poput djece provlačili su se kroz gužvu ne bi li sve isprobali što se nudi. U neko doba, jer tko je tada mislio na vrijeme, svi okupljeni pozvani su u prostor potkrovne galerije gdje su mogli ispijati koktele i uživati u slatkim zalogajima restorana. Još jedno iznenađenje večeri pojavilo se u obliku Limene glazbe Spinčići koja je unijela dodatnu radost u ovu bazilikalnu građevinu.
JRE Talent & Passion što je službeni naziv događanja zamišljen je kao nepretenciozno okupljanje članova svoje obitelji i druženje s ljudima koji vole hranu, radost, dobra pića i smijeh, a sva prikupljena sredstva otišla su za opremanje praktikuma opatijske Ugostiteljske škole. Tema je bila ljubav prema ribi kao namirnici, a mogli ste ju isprobati u 15 različitih kreacija. Osim toga dio njihove obitelji su i vinarija Kozlović, sirana Latus te braća Chiavalon sa svojim uljima. Sve to teško da bi se zbilo bez organizatorske palice Irine Ban koju svakako treba spomenuti u kontekstu obitelji JRE.
Iako se tu radilo o najvećim imenima hrvatske scene koji na sebe možda "navlače" dojam nedostižnog i pomalo uzvišenog, ribarnica je bila točno ono što je ona po definiciji – nepretenciozni životni prostor gdje se sve vrti oko hrane, pozdrava, smijanja do suza i razmjene dnevnih anegdota.