Njega pak zapada nakuhavanje lovačkih delicija - posebice u zimskom razdoblju gdje se po kominima spravljaju raznorazna jela i tako izbjegava hladnoća bure. Dolaskom na lovno područje u okolici Žrnova, opremamo se - obvezna maskirna majica i hlače, redenik, kapa, lovačka puška, ali i reflektirajući prsluk da se kolege bolje vide, kako bi se izbjegle kolateralne štete - objašnjava nam Jadran Stanišić, koji je ujedno i demonstrirao važnost prsluka - nehotice.
Za uspješan lov, ljudski dio ekipe nije dovoljan - tu nam u pomoć priskaču Maks, kojeg ni ranjena nožica nije spriječila da vodi pseći dio tima, Darma i Feliks Bak - lovački psi (engleski seteri) bez kojih lov na prepelice zapravo nije moguć. Kada netko kaže da je lovac ili da ide u lov, kod većine spomen na tu aktivnost izaziva osjećaj nelagode i razmišljanja da je lov neprimjerena aktivnost. Moramo priznati da je i nas, lovce manekene, također obuzeo taj osjećaj.
Sam pristup lovu i lovstvu potpuno je drugačiji. Naime, lovci su zaduženi da prvenstveno skrbe za divljač, od osiguravanja prihrane i pitke vode, oni se brinu za lovišta, u priobalju čiste požarne puteve, pošumljavaju i provode druge aktivnosti zaštite prirode. Dodatno, "odstrel" je propisan zakonom i provodi se tako da se omogući održivost životinja, točno se zna što se smije i što ne smije, a posebno se pazi na propisane datume lovostaja. Naši pravi lovci su članovi lovačke udruge Kamenjarka i doista, njima je odlazak u lov doživljaj gdje zapravo surađuju s prirodom - što smo mogli i iz prve ruke vidjeti jer je tijekom našeg druženja stigla cisterna s vodom za životinje, koju lovci iz udruge sami financiraju.
Lov na otoku zapravo je nekako poseban, jer se prolazi kroz makiju, maslinike i vinograde, skakuće po škrapama, a sve miriše po Mediteranu uz sunce koje lagano grije. Na otoku Korčuli najcjenjeniji je divlji zec i njega se smije loviti samo u kasnu jesen i zimu - pa se poneki ljubomorno čuva u zamrzivaču za posebne prilike.
Vepar (divlja svinja) nije tradicionalno bio na otoku, pojavio se tek prije dvadesetak godina, kada su hrabriji primjerci vrste preplivali s poluotoka Pelješca i njega se može loviti tijekom cijele godine. Treba spomenuti i prepelicu, koja je posebno na cijeni, a smije se loviti na klasičan način samo sitnom sačmom bez zamki poput mreža.
Vođa lova Jadran Jeričević objašnjava da su prepelice selice te da s Korčule kreću na daleki put prema Africi, a ondje ih dočekuju, kako ih naziva, kriminalci, koji razapinju mreže i tako nelegalno narušavaju prirodnu populaciju. Treba spomenuti da se na otoku mogu pronaći fazani, divlji golubovi, šljuka, puhovi… dok za lov na muflone treba skočiti do Pelješca. Lov na prepelice Sam lov na prepelice odvija se tako da se lovci lagano šeću kroz polja i makiju, dok psi njuškaju okolo tražeći prepelice koje se skrivaju u travi. Kada pas nanjuši prepelice, poslušno sjedne (markira divljač) i tako daje znak lovcu označavajući područje.
U jednom trenutku, kada se lovac dovoljno približi, prepelica se "diže", odnosno krene letjeti, i to je trenutak kada se puca. Dobro istreniran pas potom će pokupiti pticu i donijeti je na zbirno mjesto, odnosno svom vlasniku. Lov na zeca i vepra je drukčiji, jer se oni zapravo "gone", i tu opet psi imaju glavnu ulogu. Martin objašnjava da su najbolji psi istarski goniči koji su u stanju i po nekoliko sati trčati za divljači.
.jpg)
Doduše, vepar se može loviti s čeke. Srećom po većinu smrtnika, da bi se uživalo u divljači, ne moramo ići u lov, nego željene namirnice možemo i kupiti u trgovačkim lancima ili u lovačkim društvima, odnosno kod koncesionara. Moramo priznati da su nas iskustvo lova na otoku i briga lovaca o prirodi, uz neizostavne "lovačke priče", natjerali da promijenimo mišljenje o lovu i lovcima.
Divlji zec na način lugarove žene
Juha od prepelice
Vepar na gradelama
Paprike punjene prepelicama
