Kao u knjizi Dana Browna - Da Vincijev kod, pod okriljem zagorske magle, polako su se počeli okupljati. Sunce koje se probijalo kroz oblake nagovještavalo je da se nešto važno zbiva. Ovoga puta, za mjesto okupljanja odabrali su ZOE - kuću za odmor podno zagorskih brega, jer upravo je ona imala sve što im treba - bazen koji nisu koristili, vanjsku kuhinju, razne plamenike, roštilj napravljen od bojlera, malu dimilicu, prijenosne indukcije i keramičke ploče, pećnice, ali i možda najvažnije - vinski podrum.
Već prema mističnom redu, svatko je donio nešto za inicijaciju - jetricu za paštetu, janjetinu za zagorski tagine, sastojke za hladetinu, vrganje i lisičarke (iz tajnih zaliha), patke, odležane bifteke, i tko zna što već ne… Prvo su se zavjetovali na vjernost kuhači i loncu uz čašu pjenušca te krenuli nakuhavati. Otprilike ovako bi počeo uvod nekog mistično-gastronomskog romana, a zapravo se radi o skupini kuharskih zanesenjaka, da ne kažemo fanatika, koji stres od svog posla liječe dobrim zalogajem i druženjem.
Oni su tajna podsekcija Gastronomada, koji su se prozvali Gastrogromadi, a posebnost cijele priče leži u tome da su oni zapravo kompjutoraši - čudni likovi koji žive u svijetu raznih mogućih i nemogućih termina poput bitova, bajtova, oblaka, programskih jezika, mobilnih tehnologija, digitalnih transformacija i tko zna čega sve ne.
Tema ovog sastanka temeljila se na isprobavanju novih recepata pod egidom hranom protiv detoksa, kako bi se odmaklo od uobičajenih obećanja da je sada vrijeme odlaska na dijetu i čišćenja organizma - jer ona su, stavimo ruku na srce, neostvariva. Tako da su Gastronomadi prvi digli glavu i pružili otpor detoks generaciji spremajući pregršt delicija. Prvi član tima kojeg treba spomenuti je Andy (bavi se prodajom velikih sustava za pohranu podataka) i on je pripremio paštetu od jetrica koju je oplemenio dobrim konjakom, ali je i dobio zadatak da pripravi kremšnite zlu ne trebalo.
Dodatno, nije izdržao, te je napravio predjelo od avokada (možda jedino jelo po detoks standardu), a Saša je iz svojeg rodnog kraja pribavio meso iz tiblice, kosanu mast i mladi sir - čisto da mu kontrira. Nikola, osnivač i direktor jedne od najvećih IT kompanija, a kojem organiziranje nije slabija strana, napravio je izvrsnu juhu od 30 režnjeva češnjaka za koju kaže da spušta tlak - što smo se osvjedočili jer se nismo u kuhinji posvađali. Aron, glavni čovjek računarskih medija, ujedno je ekspert za gljive i svakojake ludorije, a demonstrirao je uporabu sous vide tehnike (kuhanje u vakuum), pa je svinjska rebarca začinio i stavio da se na niskoj temperaturi kuhaju više od 24 sata.
Nije uzgred spomenuti da je cijeli sustav za kuhinje upogonio i sakrio od ukućana, kako ga oni ne bi isključili te skoknuo na konferenciju u Budimpeštu. Vratio se taman drugi dan, pa pobjegao s namirnicama u Zagorje. Nabavio je i domaću patku, koju je punio krvavicama. Emil, specijalist za prodaju složenih mrežnih sustava i ujedno naš domaćin, doista si je dao truda - uzgojio je vlastiti kvasac i ispekao kruh, pripremio je hladetinu sa želeom od cabernet sauvignona, baka Đurđica je na "šparetu" ispekla mlince, podimio je jednu patku kao osnovu za ragu s gljivama, a drugu je ispekao s glazurom, i kao da to sve nije bilo dosta - spremio je rižoto s biftekom.
Boro, tvorac sustava za naplatu putem mobitela PayDo (popularno zvani pajdo), pripremio je tunu na zagorski, te zarolan rolan janjeći but s obmotan pancetom i janjećom maramicom. Obol zdravoj prehrani, dao sam i ja (jedini koji se zadnje vrijeme više koristi kuhačom, a manje tastaturom), pripremajući tagine (tipično marokansko jelo) na zagorski način s kuskusom. Kada pogledamo što se sve spremilo - jela i recepata je pregršt, i na prvi se pogled može učiniti da je priprema i infrastruktura potrebna za kuhanje prilično složena, ali istina je zapravo drugačija.
Ključ je zapravo u planskoj improvizaciji. Kruh od kiselog tijesta (sourdough) doista zahtijeva poseban kvasac, bit će najbolji ako starter napravite sami, ali u dućanima je moguće kupiti već pretpripremljene kvasac-starter za ovakvu vrstu kruha te ga slijedeći recept zamiješate i ispečete. Već podimljenu patku moguće je nabaviti na tržnicama, ali možete je podimiti i sami uz kantu, malo piljevine ili već pripremljene "smjese". Sav postupak oko obrade mesa neka odradi vaš omiljeni mesar.
I tu se uvijek postavlja pitanje kako ga nagovoriti da vam pomogne? Primijenite taktiku - najavite što vam treba dandva ranije, uvijek iznos kod kupovine zaokružite na gore, sprijateljite se, počastite ga gemištom. Ako sve to ne pomogne, promijenite mesara. Od alata i uređaja za kuhanje, ništa posebno nije potrebno - štednjak s pećnicom, grill tava koja će glumiti roštilj, te uobičajene posude za pečenje.
Pretpostavka je da kuhinjski nož i dasku za rezanje imate. Za tagine vam treba glinena ili keramička posuda, ako je nemate možete koristiti neku od gusa. Kod indukcijskih i staklokeramičkih tijela trebate pripaziti jer se temperatura stalno mijenja pa glinene posude mogu puknuti – uvijek možete iskoristiti pećnicu za pripremu (temperatura neka bude od 160 do 180 stupnjeva. Patku i janjetinu bolje je peći na nižoj temperaturu, posudu prekrijte alu folijom ili poklopite poklopcem. Pred kraj otklopite, podignite temperaturu te zapecite.
I za kraj, neka vam pomognu prijatelji, jer će kuhanje i nakuhavanje postati pravi gastronomski tulum - a svi znamo da najbolji tulumi uvijek počinju i završavaju u kuhinji.