Restoran Štorija
Obala Hrvatskog narodnog preporoda 15
21 000 Split
099 300 0303
Moram priznati da sam s nizom takvih predrasuda i sama kročila u restoran Štorija, smješten pokraj ulaza u podrume Dioklecijanove palače na samoj splitskoj Rivi. Kao i ja sama, većina doživljava Rivu mjestom gdje se uglavnom ispija prijepodnevna kava, a onih nekoliko kafića i fast foodova koji ljeti nude standardne doručke i kvazi bruncheve namijenjeno je gladnim lutajućim turistima.
Kad se usred toga smjesti restoran koji luksuznim uređenjem odskače od ostalih oko sebe, na prvu dolazi misao kako je ovdje riječ također o zamci za turiste, samo one dubljeg džepa. Glavni chef restorana trenutačno je valjda najpoznatiji i najeksponiraniji kuhar u Hrvatskoj, Ivan Pažanin, koji je zajedno s vlasnikom tvrtke Biberon, koja drži nekoliko slastičarnica u Splitu i Zagrebu, otvorio Štoriju prije oko godinu i pol.
I to je činjenica koja ponekad može biti samo otegotna okolnost. No, jednom kada uđete u Štoriju, sve predrasude i te kako počinju padati u vodu. Prostor restorana je impresivan. Iako ga okružuju kamene zidine, ambijent nije nimalo hladan i vidi se da se pazilo na svaki detalj. Raskošno uređenje, ali opet bez formalnijih bijelih stolnjaka na samo desetak stolova, navodi vas da se opustite i prepustite uživanju u hrani i vinu.
Štorija ima i terasu s pogledom na more na kojoj ćete možda prije pojesti neki brzinski ručak, no želite li doživjeti zaokruženu priču, uzmite si vremena i sjednite unutra. Na stol za dobrodošlicu odmah stižu četiri vrste soli uz domaći kruh i vrhunsko maslinovo ulje. Pogledom na meni može se primijetiti kako se većinom temelji na ribi, škampima ili školjkama u klasičnoj izvedbi na grilu, lešo, na brudet ili u pećnici, ali i u nekim zanimljivim kombinacijama za odvažnije.
U Pažaninovu stilu kuhanja i koncepciji jelovnika svakako se vidi utjecaj Brace Sanjina i Hrvoja Zirojevića, s kojima je profesionalno i privatno usko povezan, pa smo zaključili da se najbolje prepustiti u njegove ruke. Carpaccio od sabljarke i kapesante (jakobove kapice), koje nam je stiglo za predjelo, vizualno je jako efektno jelo. Kao da je na tanjuru stigla neka čudna morska neman koja je za lutala u naša mora.
Tanko rezana sabljarka poslužena je preko ukusno začinjenog matovilca, posuta prahom od cikle i malina, a uz to je servirano sitno nasjeckano meso kapesanta i njihov izuzetno ukusan mišić. Izrazito mineralno jelo, odlično izbalansirano emulzijom citrusa, dok su malina i cikla u prahu dodale suptilan slatkasto-kiselkasti šmek.
Morska šparoga na vrhu dala je završni slankasti “touch”. Veseli što se sve na tanjuru našlo sa smislom, a ne kako bi “pjat” dobro izgledao. Slično je iskustvo pružio i juneći carpaccio koji je pratila domaća marmelada od naranče i matičnjaka te fantastična krema od pinjola koji su zajedno tvorili pravo iznenađenje za nepce. Uslijedio je rižoto od ježinca, škampi i grancigule sa sladoledom od dimljene butarge. Još jedno jelo moćnih okusa, a i mirisa koji vam širi nosnice dok vam izuzetno simpatičan i ljubazan konobar bez pogreške prezentira jelo.
Osobno bi mi samo bilo draže da je u ovom jelu sušena butarga bila naribana po rižotu. U ovom slijedu kušali smo i savršeno pečenu guščju jetricu koja se topila u ustima i jakobove kapice u tamnom umaku (demi glaceu), poslužene preko kreme od graška. Ponovno moćno jelo, no ovdje moram spomenuti odlično sparivanje hrane s vinom za koje je zaslužan voditelj i glavni sommelier restorana Vedran Cota. Savršeno je pratio svaki slijed, čak i s više ponuđenih opcija, što je svu hranu učinilo prozračnom i nimalo teškom.
Štorija, naime, nudi oko 300 etiketa, kojih većinu, pa i onih najskupljih, zahvaljujući Coravinu možete probati na čaše. (Coravin je uređaj koji pomoću igle koja se zabije kroz čep omogućava točenje vina bez odčepljivanja butelje.) Potom smo kušali agnolotte punjene kozicama i škampima u bisqueu koji je bio senzacionalan, toliko svilenkast, ali nevjerojatno koncentriranih okusa da je prava šteta što je tjestenina bila nešto deblja i grublja te pogodnija za kakav rustičniji umak, dok bi ovakav bisque savršeno omotao nježniju, tanju tjesteninu.
Šporka šalša koju je obogatio okus dimljenih dagnji i kozica bila je kraljica posljednjeg jela i gotovo je zasjenila čvrsto meso grdobine. Desert od bijele i tamne čokolade s malinama i borovnicama nije bio presladak i fino je zaokružio pravu hedonističku večeru u Štoriji.
KATEGORIJA RESTORANA: Restoran visoke kuhinje
HRANA: 9/10
USLUGA: 9/10
AMBIJENT: 10/10