Otiđete li u mnoge naše restorane, sva je prilika da ća vam kao carbonaru poslužiti tjesteninu s više nego velikodušnom količinom vrhnja. Međutim, prava carbonara u sebi vrhnja – nema! Naime, pravo vezivno tkivo te tjestenine u originalnoj izvedbi samo je jaje i to je ono što je čini kremastom.
Dakle, kako dobiti najbolju mogući carbonaru koje se ne bi posramili ni Talijani?
- Nemojte raskuhati špagete. Sve o točnom tempiranju kuhanja tjestenine možete pročitati ovdje.
- Ne bojte se slanine. Kuhana šunka jednostavno neće dati onaj isti šmek. U klasičnom receptu koristi se guanciale, tj. sušeni svinjski obrazi, no i slanina će biti dostojna zamjena.
- Kad ste se već prestali bojati slanine – neka bude dobra. Kad u jelu koristite samo nekoliko sastojaka, važno je da budu visoke kvalitete. Isto vrijedi i za parmezan ili pecorino koji ćete koristiti.
- Koristite najsvježija jaja koja možete pronaći. Neka domaća bila bi idealna.
- Budite brzi na okidaču. Pardon, na kuhači. Jaje se treba brzo umiješati čim se jelo makne s vatre, a ne smije se zgrudvati.
- Papar mora biti svjež. Najbolje onaj netom samljeveni.
A sad stavimo svu tu teoriju u praksu:
- 500 g špageta
- 125 do 250 g slanine, narezane na sitne komadiće
- 2 češnja češnjaka (po želji)
- 2 jaja
- šaka parmezana ili pecorina
- sol i papar
- Skuhajte tjesteninu al dente.
- U tavi propržite slaninu, otprilike 2 min dok ne pusti masnoću. Zatim dodajte češnjak i držite na vatri još par minuta, dok se ne zažuti.
- U tanjuru vilicom izmutite jaja pa ih popaprite.
- Ocijedite tjesteninu i dodajte je u tavu sa slaninom koju ste maknuli s vatre i odmah je prelijte jajima. Toplina tjestenine ugrijat će jaja – tavu više ne vraćajte na vatru.
- Pospite sirom, promiješajte i poslužite gladnim ustima.