Fotografija: Marko Miščević
„Kako to da kuham u Zagrebu? Pa ja sam apsolutno luda za tajlandskom kuhinjom! Inače, dolazim južnog dijela Tajlanda koji graniči s Malezijom i ondje sam radila u jednoj srednjoj školi učeći djecu, a o čemu drugome doli tajlandskoj kuhinji. Bavila sam se i cateringom, a kad sam došla u Hrvatsku odlučila podijeliti svoju ljubav s ljudima koji je dijele prema hrani!“ ispričala nam je Saralee Madnui u subotu ujutro prije nego krene sad već uobičajna navala zaljubljenika u ovo novootvoreno mjesto. Inače, Saralee glavna je za sve što se odvija u kuhinji osvog simpatičnog streetfood mjesta, a u Hrvatskoj je već četiri godine. Na pitanje što ju je dovelo čak u Hrvatsku s dalekog Tajlanda - odgovor je jednstavan - a što drugo nego ljubav.
Dan ranije posjetili smo ih kako bismo i mi kušali tajlandska jela o kojima bruji cijeli grad. Napisi u medijima o redovima od nekoliko desetaka metara, zadovoljna lica i priče naših prijatelja i suradnika nagovorili su nas da se i mi pođemo uvjeriti u istinitost njihovih riječi. I tako smo došli nekoliko minuta nakon što je otkucalo podne pojesti spring rolice i pad thai. Sreća nas je poslužila i nije bilo velikog reda, samo nekoliko gospođa koje su već dosta uvježbano izgovarale svoju narudžbu. Simpatična djevojka pozdravila nas je i zaprimila narudžbu. „Okej, to je gotovo za 40 minuta, može?“ upitala nas je na nespretnom engleskom uz širok osmjeh. Naravno!“ odgovorili smo i vratili se nekoliko minuta prije dogovorenog. Rin Rampai, desna je ruka Sarelee koja se vodi za cheficom street food lokala Khaos thai koji se nalazi u sklopu Importanne Galerije na zagrebačkoj Vlaškoj ulici, a u Hrvatskoj živi već deset godina.
Preuzeli smo vrećicu s našim imenom i brže bolje se stali hladiti ledeno hladnim tajlandskim čajem koji košta 16 kuna. Tajlandski čaj posebno je omiljen u jugoistočnoj Aziji, a može se služiti i vruć i hladan. Radi se od cejlonskog čaja, mlijeka i šećera. Cejlonski čajevi dolaze sa Šri Lanke, a karakterizira ih bakrena boja i specifičan okus, oni se najčešće ne miješaju s ostalima već se konzumiraju i distribuiraju diljem svijeta pod svojim originalnim imenom. Postoje varijacije na temu kod tajlandskog čaja, tako se ponekad može koristiti kondenzirano ili kokosovo mlijeko, a od začina se nerijetko dodaje i zvjezdasti anis, i sjemenke tamarinda (stablo iz porodice mahunarki, a naziva se još i indijska datulja).
Od pića možete još birati između Gardenovog Pale Alea (19 kuna), Club Matea (19 kuna), Cole (11 kuna) i vode (10 kuna).
Što se tiče hrane mi smo uzeli pad thai s kozicama po cijeni od 63 kune s rižinim rezancima, umakom od tamarinda, mung klicama, jajem, povrćem i kikirikijem koje je ujedno i jedno od najprodavanijih jela uz proljetne rolice koje koštaju 18 kuna. Pad thai nam se svidio, porcija je bila izdašna, cijela priča bila je aromatična, ukusna i ponovili bismo dolazak u Khaos!
Ne čudi kako je upravo Pad thai jedno od najprodavanijih jela budući da se radi o klasiku streetfooda. Neki vjeruju da datira iz 14. stoljeća, a zahvaljujući kineskim trgovcima je postao popularan. Drugi su pak uvjereni kako je svoju popularnost stekao za vrijeme 2. svjetskog rata kad se Tajland suočavao s nestašicom rže pa je vlada poticala konzumaciju rižinih noodli kako bi zadovoljili dnevni unos, a potom je tako prihvaćeno jelo poznato i danas.
Cijene jela se kreću od 18 kuna do 63, a najveći broj jela košta pedesetak kuna
„Što je vaš neki favorit? Pitamo Sarulee dok ona krajičkom oka provjerava kako teku pripreme u kuhinji budući da trebaju otvoriti svakog časa. „Ajme, to je preteško pitanje kad ja obožam baš sve na meniju! Kad bih morala birati možda bih izdvojila Tom Yum jer to je zapravo Tajland. Različiti okusi koji su divno sjedinjeni u jednoj zdjelici i čine harmoniju. Vi tako ne kombinirate okuse u Hrvatskoj, ali u Tajlandu rado spajamo i slatko, kiselo i ljuto zatim različite teksture i kremasto i hrskavo.“ otkrila nam je Saralee i instantno stvorila zazubice dok su se izluđujući mirisi iz male kuhinjice počeli širiti ulicom.
Ponekad se u ovu pikantnu juhu od kozica ili škampi može dodati i malo kokosova mlijeka kako bi bila kremastija, a jede se vruća! Sastojci koji ga karakteriziraju su limunska trava, galangal (korijen nalik đumbiru i izgledom i okusom), riblji umak, limetin sok, lišće limete te repovi škampa ili kozica, a ovdje ju služe s jasmin rižom.
„Kuhati sam počela još kao teenagerka na što me majka uvijek poticala i tražila da napravim onako kako mislim da trebam, kasnije bi mi otkrila neki trik kako cijelo jelo s jednom sitnicom ispadne sto puta bolje“ kroz smijeh se prisjetila svojih početaka, a kulinarsku karijeru osim u novootvorenom Khaosu gradi i kroz kulinarske radionice o kojima više možete doznati na njezinoj Facebook stranici – Saralee´s Kitchen.
„Zašto Khaos?“ upitali smo je na kraju. „Uh, na papiru je bilo zapisano pa valjda stotinu imena i nekako došli na tajlandsku riječ za rižu - K̄ĥāw i bilo nam je kul, ali nedovoljno zvučno i tako smo u svom Khaosu došli zapravo do imena – Khaos.“ otkrila nam je SaraLee, a mi smo se složili budući da je iza 14 sati zavladao pravi kaos i činilo se poput nemoguće mislije snimiti ovo mjesto i uhvatiti njihova lica i ruke u mirnom položaju bar djeliću sekunde.
Inače, Khaos Thai je partnerski projekt realiziran u suradnji s već dobro poznatom Pekinškom patkom, trgovinom gdje možete kupiti pa valjda što god si možete zamisliti, a ima veze s prehrambenim namirnicama iz Azije, Afrike, Bliskog istoka (Arabije), Turske, Meksika, Kolubije i primjerice Perua. Vizualni identitet pomno je osmislio Marko Hrastovec. Zagrepčani su za sada zaista sjajno prihvatili njihovu priču, a njihova ideja bila približiti izvorne okuse. I istina je – sve jako brzo rasprodaju i uglavnom se sve rasproda do 16 što svakako treba imati na umu prije pohoda u Khaos.