Kad vam kažem da se na otprilike istom potezu nalaze Puerto Rico, Jamaica, Kuba i Bahami, svaka od tih država se možda čini kao logičniji izbor. Ili ne, što ćemo naravno saznati tek na kraju našeg putovanja. Povratna karta za Dominikansku Republiku je koštala 180 eura. Devet sati leta za tu cifru se činilo i više nego dobra prilika, koju smo curke i ja iskoristile. Avion je slijetao na aerodrom u Punta Cani koja se nalazi na Istoku države, a smještaj smo bookirale u Boca Chici, gradu koji je od Punta Cane udaljen oko 150 kilometara.
Samo da dobijete dojam, u Dominikansku Republiku smo išle krajem mjeseca prosinca, tamo je u to vrijeme bila zima, ali konstantno dobih 30+ stupnjeva. Boca Chica je živ gradić, sve se događa na ulicama. Hrana, voće, povrće, meso, riba... Sve se prodaje na cesti.
Također, ulice su opremljene ogromnim zvučnicima iz kojih se (svaki dan, cijeli dan) čuju zvuci salse, bachate i merenguea. Glavno prijevozno sredstvo većine Dominikanaca su mali mopedi i motorići koje nerijetko koriste kako bi nešto i zaradili, turistima i lokalcima nude prijevoz do plaže za nekih 30-ak dominikanskih pesosa, što je otprilike oko 4 kune.
Puerto Plata, Dominikanska Republika
Morate biti svjesni da, kada prolazite ulicama Boca Chice, vas na svakom koraku pokušavaju nagovoriti da kupite slike, narukvice, voće, povrće, dijelove za auto...you name it! Žice od telefona, struje, kabelske su zapetljane na vrhu trošnih stupova, a ceste pune rupa i makadama. Ali kad ste tamo, asfalt je precijenjen, topla voda također, gušteri su vam kućni ljubimci i boli vas briga za žice jer ste na tehnologiju potpuno zaboravili.
Čovjek na kolicama s kokosom
Boca Chica ima prekrasnu dugačku gradsku plažu s bijelim pijeskom. Ekipa na njoj igra odbojku, jede voće, trči... Baš kao u filmovima. Osim što u filmovima nema onog dijela kad glavnoj protagonistici preplanule puti svake dvije minute upada gospodin s pitanjima poput: ''Sigurno ne želite kupiti narukvicu?'' ili ''Prodajem kokos, ananas, mango...Kupite moje voće!'' ili ''Povoljna masaža cijelog tijela! Masirat ću vas minutu da vidite kako mi dobro ide pa se vi odlučite!''.
Zeleni kokos
Ali u raju smo, ne živciramo se toliko nebitnim stvarima. Dobra stvar je što su vam specijaliteti dominikanske kuhinje u tom slučaju nadohvat ruke. Čovjek na kolicima s kokosom mi je zapeo za oko i odlučila sam po prvi puta probati coco seco iliti suhi kokos, to je onaj sa smeđom korom i bijelom unutrašnjosti (a ne onaj zeleni!).
Čovjek na kolicima s kokosom ga je vješto očistio mačetom, držeći kokos u lijevoj ruci, dok je desnom snažno zamahivao. Knedla mi je u grlu bila cijelo vrijeme dok sam čekala da očiti kokos. Platila sam ga 150 pesosa (oko 18 kuna). Služi ga sa slamčicom kojom se pije voda iz kokosa (koja je prilično bezukusna i vrlo topla).
Boca Chica plaža
Santo Domingo, Dominikanska Republika
Sam kokos je bio ukusan, uzela bih ga ponovno. Ne možete posjetiti plažu u Boca Chici, a da ne probate yaniqueques. Radi se zapravo o prženom tijestu, lepinjama koje se rade od soli, vode i brašna. Hrskave su i odlične, imate dojam da ih možete pojesti na stotine.
Yaniqueques iliti pržene lepinje
Svi piju pivo. I to ne različita piva već Presidente pivo. Koje dolazi u light i regular verziji, a prilično je lagano i nema u sebi visok postotak alkohola. Pravo osvježenje!
Anita, ovo je rum kola. Rum kola, ovo je Anita. Upoznajte se!
Saona i Catalina su otoci koje smo odlučile posjetiti jer se radilo o cjelodnevnim izletima koji su uključivali neograničenu hranu i piće, dobar program i, naravno, puno predivne prirode. Započele smo sa Saonom...Točnije, započele smo s rum kolom.
Rum kola na katamaranu, rum kola u speed boatu, rum kola u prirodnom bazenu usred Kariba, rum kola na putu do busa, rum kola posvuda... Piju ju kao mi vodu, a o omjerima da ne pričam.
Rum kola
Nije za mene, držah se blažih opcija! Saona je predivan otok koji je prepun palmi, bijelog pijeska i s njega vam se pruža savršen pogled na prekrasno tirkizno more.
Taj su nam dan ručak pripremali na otoku, a veliki švedski stol je imao sve, od ribe i mesa s roštilja, do riže i graha, tjestenine, salate, voća, krumpira... Ovdje sam prvi put probala moro de habichuelas, zapravo grah s rižom.
Tipični ručak koji uključuje grah, rižu, tjesteninu, piletinu i pivu.
Rižu kuhaju zajedno sa crvenim grahom, začine ju i tako poslužuju. Odlično je! Na Catalini smo otprilike na isti način provele vrijeme, ali malo više uživale u roštilju.
Janjetina na roštilju.
Inače, roštilj (asado) je glavni način spremanja mesa i ribe u Dominikanskoj Republici. Roštilj se priprema na plaži i na cesti. I moram reći da je to svakako najbolji način za pripremu domaće piletine i netom ulovljene ribe. Korica savršeno hrskava, meso mekano i taman pečeno, vrijedi i za ribu i za meso. Čisto savršenstvo! Također, na cesti u Boca Chici možete kupiti cijelo pečeno pile, koje mariniraju u mješavini zelenih začina i ulju pa tako cijele peku/puše na roštilju.
Santo Domingo je kava
I glavni grad Dominikanske Republike.
Zona Colonial, Santo Domingo
Ali to nam je bilo manje važno u trenutku kad smo se ujutro probudile u smještaju i shvatile da kave nema ni u jednom od zelenih drvenih kuhinjskih ormarića. Prva stanica, dućan. Ako nađemo neki supermarket, nitko sretniji od nas, ako ne, valjda imaju mjesta na kojima možemo popiti šalicu kave. Našle smo veliki supermarket koji je izgledao više nego pristojno, cijene su bile otprilike slične onima u Hrvatskoj, a police zaista prepune svega.
Santo Domingo kava
Između ostalog, prepune kavom Santo Domingo. Koja se prodaje i u suvenir shopovima. Ponose se njome, svi ju piju, a i nama je bila dobra, popile bismo ju opet!
Što se glavnog grada tiče, on ima prilično zanimljivu povijest. Osnovao ga je Bartolomeo, brat Kristofora Kolumba, a u njemu se nalazi i prva crkva ikad sagrađena u Americi.
Posjetile smo Faro a Colon (Kolumbov svjetionik - zgrada podignuta u čast Kolumba), katedralu Santa Maria la Menor , špilju Los Tres Ojos te centar grada koji obiluje kafićima i mjestima gdje se možete uputiti na dobar zalogaj.
Kad kažem slatko, mislim slatko
Ovo mi se dogodilo i u Čileu. Ekipa, ananas je sladak, nema potrebe za još žlicom šećera u pina coladi! Sva pića i slastice su im prilično slatki, za naše pojmove puno preslatki. Pina coladu i mojito smo morale razrjeđivati mineralnom vodom, a isto vrijedi za bilo koji sok koji smo probale. Obožavaju sok od marakuje i piju ga te prodaju posvuda. Presladak je. Imaju zanimljiv desert pod nazivom habichuelas con dulce, odnosno grah na slatko. Rade ga od kuhanog graha, kokosa, šećera i batata.
Zanimljivo je, a nije hrana
Zanimljivo je više stvari. Baseball je nacionalni sport Dominikanske Republike i klinci po cijeloj Dominikani ga igraju. Skupljaju se na nepokošenim livadama, u dresovima i s rukavicama, i igraju sport o kojem ja jako malo znam. Ali sam se zato s par baseball loptica suvenira vratila u Zagreb.
Nitko nikada nije čuo za Hrvatsku. U najboljem slučaju te tamo prozovu Talijankom, ali puno češće Ruskinjom. (Doduše, upoznale smo simpatične Indijce koji su znali da smo bili dio Jugoslavije, ali su isto tako mislili da je Bosna i Hercegovina glavni grad Hrvatske pa je jedno smanjilo oduševljenje s ovim drugim.)
U Santo Domingu je rođen Oscar de la Renta, a svaka od plaža ima priču o tome kako se na njoj snimao neki poznati film (hint: Pirati s Kariba). Dominikanska Republika je ležerna, sretna, opuštena, glasna, šarena zemlja koja će vas osvojiti plesom i dobrom hranom. A što biste više mogli poželjeti?