GDJE DOBRO JESTI?

KONOBA OTVORENA OSAMDESETIH GODINA: "Ovo je gostiona s ozbiljnim pedigreom i impresivnim trajanjem i uvijek na postojanom, visokom nivou!"

    AUTOR:
    • Radovan Marčić

  • OBJAVLJENO:
  • 09.11.2019. u 08:50

Konobu vodi uigrani bračni par, a kod pripremanja jela glavni naglasak daju komini, gradele i čripnji, na kojima pripremaju odlične svježe namirnice

KONOBA ASTAREA
Ronkova 9, 52474 Brtonigla
Vlasnik: Ivan i Anton Nino Kernjus
Chef: Alma Kernjus
Tel. 052/774384, 091/5396889
Otvorena od 11 do 23. Zatvorena u studenome.
Vlastito parkiralište

 

Od osamdesetih pa sljedećih petnaest godina tu je više iz osobne naklonosti prema jelu i pilu kraljevao Dubrovčanin, bivši pomorac, pače kapetan Pero Orepić pa odjednom nije mogao odoljeti zovu zavičaja. Kuću s dobro uhodanim i jako popularnim restoranom od njega su kupili Alma i Anton Kernjus i gotovo bez ikakve ozbiljnije razlike nastavili s naglaskom na kominu, gradeli i čripnji, što je bila i do danas ostala glavna “tehnika” pripreme njihovih jela.

 

Samo sam jednom bio kod bivšeg vlasnika, a kod novih, koji su se u protekle dvadeset i tri godine uvrstili među desetak najpoznatijih istarskih ugostitelja, samo koji put više.

 

Dovoljno da shvatim ideju i sam im postanem zagovaratelj. Bračni par koji nastupa kao uigrani tandem jako je simpatičan. Nimalo servilni, pomalo na distanci i ne od prevelikog intimiziranja, svakom svojom pojavom među gostima izazivaju pozornost.

 

Očito imaju karizmu. I Alma i Anton, kojega svi zovu Nino, prekaljeni su borci na u nas nezahvalnom ugostiteljskom bojnom polju. Kuhari su s dugogodišnjim boravkom u kuhinjama porečkih hotela pa su i ovdje, iako više i ne moraju, neprekidno između kuhinje skrivene iza malog šanka i komina u suprotnom kutu najljepšeg i najstarijeg dijela restorana. (Ispred je na ulazu ostakljena terasa, a iza kuće natkrivena vanjska koja se još širi i na stolove u vrtu iza kuće.) Nino ima još i ulogu glavnog konobara pa poslužuje “stalne” goste, valjda i one koji mu se čine važnima, a i ostale kad je gužva pa drugi u konobarskoj ekipi ne stižu do svih stolova. Naručivanje kod njega posebni je ritual.

 

On sjedne do vas uz stol, na njega položi svoj blok i “prima” narudžbu zapisujući vaše želje, a zapravo sugerira što on misli da je najbolje za vas i ono što mu je najsvježije i najbolje taj dan u restoranu. Proučavanje jelovnika suvišno je. Jedino što je odavalo izvjesni višak rutine i manjak kreativnosti bio je purpuri predjela. Umorne kozice, kuhane odavno, i kupovni gorkasti inćuni.

 

Njihov tek i nije kritika restorana, nego zakonodavca koji nalaže da se kisele u limunskoj kiselini jer je kao sok limunova ploda sanitarno neispravan, tj. nema uvijek istu kiselost i ne zna se točno otkud je, s Visa ili Golanske visoravni. Glupost! Bakalar in bianco bio im je previše nalik kupovnom, a nisu se proslavili ni salatom od hobotnice istih karakteristika kao i kozice. Još su najbolji bili slani inćuni. Zato, sve ostalo za prste polizati, pa to još jedan put. Kao da su si predjelima “riješenim” u jutarnjim satima dali vremena za puni angažman oko svega ostalog bitnijeg.

 

Okusno upravo senzacionalne kamenice i jednako tako jako fine kapesante grilane na jakom žaru, pa pri kratkom pečenju zalivene maslinovim uljem. Razlog posebno finom okusu ovih školjaka kod kamenica bio je što su “divlje” pokupljene iz obližnjeg akvatorija, pa još i s malo mora u oklopu, a takve su uvijek i kapesante, kad nisu kao uvozne neprirodno debele, masne i kartonskog okusa. Riblja juha u nastavku bila je sasvim klasična, s puno ribljeg mesa i malo ribane mrkve onako “po domaću” (s par kapi njihova maslinova ulja).

 

Fuža je bilo gotovo jednako kao i repova škampa, pa još jedan veliki u oklopu po sredini s malo jako dobroj šuga, pa sve posuto krupno narezanim peršinom kao opreka dominirajućim slatkastim okusima. Izvrstan, a potpuno jednostavan pjat. Za kraj okusni krešendo. Tu su se iskazali komin, vatra, žar na čripnji i dim kao zaštitni znak Astaree. Na ploške narezani krumpir jako zapečen s malo pomidora, luka, pokojom maslinom i na ploške narezanim tikvicama, a u sredini škarpinica, taman po mjeri za nas dvoje nakon jednosatnog jedenja prije nje. Nema se tu što dodati. Jednostavno divota!

Odabir vina

Dvadesetak butelja poglavito istarskih vinara. Vina kuće su malvazija i merlot vinarije Damjanić (Fuškulin, Poreč).

Cijene

Oštrige 20,00 kn (kom.); kapesante sa žara 25 (kom.); bakalar na istarski 52; marinirani inćuni 30; marinirane kozice 55; salata od hobotnice 50; riblja juha 25; tjestenina škampi 130; škrpina pečena 360 (kg).

Izdvajamo

Iz drugih medija