Dakle, njegova priča počinje 2000. godine vodi restoran Reale sa svojom sestrom Cristianom u rodnom Abruzzu za koji je osobito vezan. U samo sedam godina osvojio je tri Michelinove zvjezdice. Ovaj samouki chef započeo je svoj put u malom gradiću Rivisondoli, u obiteljskoj pekarnici koju je pretvorio u trattoriju, a 2011. godine premješta Reale u bivši samostan iz 16. stoljeća. Brojni kritičari se slažu kako je izrazitim talentom, radom i požrtvovnošću Niko uspio izbalansirati okuse do savršenstva te osmisliti kompleksan sustav koji počiva na sinergiji zakonitosti visoke kuhinje i različitih formata cateringa.
"Mnogi moje kuhanje znaju okarakterizirati kao jednostavno. I to je točno u smislu da se odričem svih komplikacija budući da jelo samo po sebi posjeduje kompleksnost. Kompleksnost u kuhinji može imati svoje prednosti, a kompliciranje ne donosi ništa. Jednostavnost je zato moje osnovno načelo i kao chefa i kao čovjeka, a da nisam chef vrlo vjerojatno bih bio arhitekt." napisao je Niko Romito na svojoj službenoj stranici.
Naišli smo na recept za prženu "Bombu" koju je otkrio pastry Chef restorana Reale, a pripremom i izgledom je najsličnija našoj krafni.
Sastojci za tijesto:
- 500 g Caputo brašno (glatko brašno)
*(idealno je koristiti 50% manitobe i 50% zero zero) - 7 g soli
- 2 grama suhog kvasca
- 1 jaje
- 50 g masti
- 50 g šećera
- 175 g vode
- Za kremu:
- 250 ml mlijeka
- 60 g žumanjaka
- 30 g kukuruznog škroba (gustin)
- 50 g šećera
Prvo napravite kremu. Zagrijte mlijeko. Žumanjke stavite u šećer i dobro ih promiješajte dok ne dobijete homogenu smjesu. Zatim, prosijte gustin kroz sito te ga na taj način dodajte prethodno spomenutoj smjesi šećera i žumanjak (to radimo kako ne bi ostale grudice u gustinu i kako bismo dobili glatku kremu).
Kad je mlijeko zakuhalo, polako ga dodajemo kremi s žumanjcima uz konstantno miješanje. Kad su svi sastojci dobro povezani, vraćamo tako pripremljenu smjesu u posudu gdje je bilo mlijeko i vraćamo na vatru i pjenjačom nastavljamo miješati. Kad se krema zgusnula, ostavljamo je po strani i puštamo da se ohladi. Kad je dovoljno ohlađena stavljamo je u slastičarsku vrećicu.
Što se tiče tijesta, u brašno dodajte sve sastojke osim soli i trećinu količine vode pa krenite mijesiti sastojke. Bitno je ne dodati sol na sam početak kako ne bi došao u kontakt s kvascem jer to može uzrokovati probleme kod dizanja tijesta.
Kad su sastojci prilično dobro povezani dodajte i trećinu vode. Što se tiče samog brašna idealno je koristiti kombinaciju manitobe i zero zera u omjeru 1:1 jer su bogati proteinima i pomaže pri dizanju tijesta. Na samom kraju dodajte posljednju trećinu vode i sol pa sve još dobro zamijesite. Pustite da se diže 12 sati (najbolje preko noći). Tako dobiveno tijesto razdijelite u kuglice težine 80 g koje ćete potom još dodatno oblikovati u kugle. Sad ih pustimo još dva sata da se dižu. Pržite ih potom u vrućem ulju desetak minuta ili dok ne dobiju zlaćanu boju. Ocijedite ih od suvišnog ulja i pospite šećerom pa ispunite prethodno pripremljenom kremom.