Kad je neko mjesto blagovanja, k tome po zagrebačkim kriterijima i ne baš na atraktivnoj lokaciji uvijek puno i često treba čekati mjesto za stolom, to je bespogovorno pouzdan pokazatelj da se tu jede dobro. Nazvano po dva dobra rimska božanstva koja se odavno spominju zajedno (Lari zaštitnik kuće i zemljišta, u prenesenom značenju stana ili ognjišta, a Penati obitelji i čuvar njihovih zaliha hrane), ovaj bistro jako je cijenjen među onima koji često objeduju “vani” ili kojima nije do uštogljenih večernjih provoda.
Mali hram
Ovaj jednostavno, ali vrlo maštovito uređen mali hram nepretenciozne kuhinje u kojem se sjedi na visokim stolcima, prvotno je bio samo vrlo mala prostorija sa šankom iza kojeg je otvorena kuhinja, a nedavno mu je dodan jedan vanjski, četverostruko veći “akvariji”. U proteklih sedam godina otkad ga je zaljubljenik u dobru spizu Igor Tomljenović odlučio pokrenuti kao novi izazov, u njegovu do tada “službeničkom” životu jeo sam ovdje više puta, pa ne donosim sud samo na temelju nedavnih impresija, nego dugotrajnijim uvidom u ovaj samosvjestan gastronomski original.
Mazalice
U jedan petak jeo sam “riblje”. Prvo s dijela menija pod njihovom tradicionalnom egidom mazalice - paštetu od bakalara. To je bilo jedino od svega što slijedi, što sam ovdje jeo, da me nije previše impresioniralo. Bio je kupovni. Nakon toga s dijela jelovnika pod egidom riba - frito misto iliti u dubokom ulju pržena “miješana” morska blaga i njihove izvedenice. To često restoransko jelo pogotovo na uzmorju zna biti totalni promašaj. Ovdje su veći primjerci domaćih liganja i panirani fileti mola bili besprijekorno svježi i jako dobro pofrigani, i što je jednako važno, ocijeđeni od viška ulja. Kao treće “misto” servirali su fritule od bakalara. Maštovito i ukusno. Uz sve još u pećnici pečen krumpir i nježna majoneza. Za početak drugog objeda (pod naslovom “toplo”) pojeo sam pitu od špinata.
Unikat
Među prhko tijesto u špinat su ukomponirali plavi sir i malo oraha. Snažni i jako privlačni okusi dobro su se nadopunjavali s blago začinjenom zelenom salatom pomiješanom s rigom i malo cherry rajčica. Za glavno jelo (“iz pećnice”) pojeo sam lungić zapečen s paprom tako da je oko jako dobro pečenog svinjskog mesa stvorio malo hruste, sve preliveno upečatljivim umakom od pečenja i senfa. Uz kratko kuhanu brokulu, tu je bio i jedan unikatni prilog - palenta pomiješana s na komade rezanim kuhanim krumpirom. Sve su povezali žumanjkom pa zapekli u pećnici u obliku tortice.
Jako obilno i zasitno, tako da mi izvedenica kiša za početak stvarno nije bio potrebna. Ovdje se tridesetak jela na jelovniku stalno izmjenjuje po principu svaki dan nekoliko drukčijih, s radikalnijim sezonskim izmjenama. Sve sa stalnim, vrlo decentnim nadogradnjama očito s namjerom da stalne goste, a većina je takvih, uvijek zagolicaju nečim novim. U svemu ozbiljna hrana vrlo dobro skuhana, bez nepotrebnih prenemaganja i trendovskih dodataka. Za mene vrlo pravedna i iskrena jela. Za jedenje do sita, a još k tome biti zadovoljan onim što si pojeo i poslije se dobro osjećati. Kako su to, uz sasvim prihvatljive cijene i bazični postulati najpamtljivijeg dojma koji vam ostaje nakon objeda ili večere u restoranu, onda su po svemu Lari i Penati jako dobar odabir.
Odabir vina
Isključivo vina prestižnih hrvatskih vinara. 12 butelja bijelih vina - 140 kn do 250; 9 butelja crvenih vina - 170 do 260; 2 butelje rosea i 3 orange vina 140 do 250; 3 etiketa pjenušaca 150 do 230. Sva vina toče u čaše - 22 do 43.
Cijene
Pašteta od bakalara 35 kn; frito misto 90; pita od špinata 30; lungić u kori od papra s tortom od palente i krumpira, brokula 70.