Taj aromatični korijen paprenog mirisa i okusa ima nevjerojatnu ljekovitu moć, ekspresno će umiriti i ukloniti kašalj, astmatične tegobe i one sa sinusima, djeluje antibiotički poput penicilina, a narodna medicina ga još štuje kao prvu pomoć pri proljetnom umoru, kad nam nedostaje vitamin C.
No, bez na sve razloge koji mu idu u korist, hren je prilično zanemaren u našoj prehrani. Jer, on se ne jede samo uz hranu s početka teksta, može se naribati u salate, sjajno se slaže s ciklom i kupusom, i to svježim ili kiselim, dodaje se u namaze, umake, marinade, odličan je uz meso i ribu, pa čak i s dagnjama, kao što to kombinira najbolji chef u Hrvatskoj, Rudolf Štefan iz šibenskog Pelegrinija. Stoga nema razloga da svi oni koji vole jake, moćne, ljute, paprene okuse, ne shvate hren puno ozbiljnije. Ipak, nije svaki hren hren! A onaj koji je hren u pravom smislu te riječi, naš je ludbreški hren.
Ta čuvana sorta, što znači da je riječ o starinskoj autohtonoj sorti uzgojenoj i selekcioniranoj na širem području Ludbrega, ima poseban miris i okus. Najveći uzgajivač i proizvođač ludbreškog hrena je poduzeće Agro Altera, na čijem čelu stoji jedna mlada dama kojoj je hren sve na svijetu. Zove se Bojana Makar, a sa svojim je timom stvorila proizvod na koji može biti ponosna.
"Odrasla sam uz proizvodnju hrena, naše dvorište ga je uvijek bilo puno. Moji roditelji su se uzgojem počeli baviti prije 40 godina, prodavali su ga na tržnici, a od 1996. ga prodajemo i u trgovinama. Počeli smo kao domaćinstvo sa 4,5 hektara, a sada ga uzgajamo na 10 hektara kvalitetne zemlje. Ovo područje idealno je za uzgoj hrena jer ovaj hren sadrži u sebi 500 puta veći postotak sinergina, eteričnog ulja, od recimo mađarskog ili poljskog "- kaže Bojana.
Krajem kolovoza korijen se počne debljati, a krajem listopada, kad se lišće počne ljuštiti, on se može početi brati. Bere se sve do Uskrsa jer u zemlji ne trune, nego je u fazi mirovanja. Njihov ludbreški hren prirodan je proizvod koji na tržište plasiraju svjež i mariniran. Oni, dakle, ne proizvode umake kojima je tržište preplavljeno, pri čemu takvi ušminkani proizvodi u sebi imaju najmanje hrena, a najviše kojekakvih dodataka. U ludbreškim teglicama je do 80% hrena uzgojenog na ispravan način, a ostalo su ocat, ulje, šećer i začini.
Dakle, osim klasičnog ludbreškog hrena, tu je i ekstra ljuti koji se proizvodi samo od debljeg korijena i to od vrhova ploda, zatim hren s peršinom, s feferonima i s brusnicom.
"Našim recepturama zajednička je prepoznatljiva aroma i ljutina. Hren mora imati ljutinu, ali ne mora biti oštar" - kaže Bojana.
I zaista kad jednom probate ovu čuvanu sortu, bit će vam jasno da su sve ostale blijeda kopija pravog hrena. Ali, takav proizvod mogu raditi samo ljudi koji za to dišu, koji vjeruju u prirodu i koji ne pristaju na ništa manje od vrhunskog. To je slučaj i s Bojanom Makar, koja ne samo da voli to što radi već voli i raditi, a plodovi tog rada dovoljno govore sami za sebe.