Za razliku od, na primjer, čaša za martini (čiji se rubovi naginju ''prema van''), vertikalni rubovi čaše za vino se naginju ''prema unutra''. To omogućava da se arome alkohola koncentriraju oko samog ruba čaše. To znači da, kada usmjerimo nos prema sredini čaše, oštrina etanola (alkohola) je smanjena, što čini arome vina ugodnijima.
Japanski istraživači su potvrdili ovu teoriju ostavivši alkohol u čaši te su ustanovili kako i temperatura i oblik čaše utječu na taj ''nevidljivi'' tok. Intenzitet aroma vina također ovisi i o korelaciji između promjera najšireg dijela čaše i promjera otvora koji se nalazi na vrhu čaše.
Položaj glave je bitan!
Kad pijete, naginjete glavu na drugačiji način, ovisno o obliku čaše. Kad pijete iz čaša sa širokim rubom (otvorom), glavu prinosite čaši. S druge strane, kad pijete iz čaša s uskim otvorom, zabacujete glavu unazad. Sve ovo utječe na brzinu kojom vino dolazi na vaš jezik te točno mjesto gdje će se na jeziku zaustaviti.
.jpg)
Model slavnog psihologa s Harvarda, koji tvrdi kako se na jeziku nalazi pet glavnih receptora okusa (slano, slatko, gorko, kiselo i umami), se već više od stoljeća smatra neispravnim. Zašto? Čini se da su ipak ovi receptori raspoređeni podjednako po cjelokupnoj površini jezika. Okus i miris detektiraju različiti receptori, ali je mozak najodgovorniji za stvaranje stvarne percepcije o okusu.
Tri ključna kriterija
Prilikom samog dizajniranja čaše potrebno je voditi računa o tri glavna parametra - veličina, oblik i otvor. Veličina čaše određuje količinu zraka koja će doći u doticaj s vinom, oblik određuje kako vino teče prema otvoru prilikom uljevanja, a promjer ruba određuje brzinu fluktuacije vina, odnosno koliko brzo vino dolazi do nepca.
Budući da pripadamo''kategoriji'' sisavaca, mozak je najodgovorniji za našu percepciju vanjskih podražaja. Isto vrijedi i vino. Možemo reći kako nas šećeri prirodno privlače pa nam se uvijek više sviđa ono što je slađe. Ono što pravilan oblik čaše za vino radi je upravo to. On omogućuje da se iz vina istaknu više voćne iliti slađe arome. Što nije slučaj s čašama koje nisu optimalno dizajnirane.
Koja čaša za koje vino?
Bijelo vino se tipično služi u manjim čašama ''okruglastog'' oblika jer se na taj način čuvaju cvjetne arome, održava se niža temperatura vina, a arome su intenzivnije jer je čaša primiče bliže nosu. Crno vino se služi u većim čašama također ''okruglastog'' oblika. Takve čaše imaju širi rub zbog kojeg alkohol brže isparava iz vina te je njegov okus glađi.
Desertna vina se služe u malim čašama uskog ruba jer je ovoga puta cilj ne dopustiti da alkohol ispari budući da se radi o vinima s visokim postotkom alkohola. Šampanjac se služi u visokim čašama uskog promjera budući da je ovdje najvažnije ''zarobiti'' što više mjehurića unutar čaše.
Znači li ovo da svi trebamo hitro nabaviti posebno dizajnirane čaše za vino?
Vino postoji kako bi se u njemu uživalo. Istina je da, ukoliko isto vino natočite u čaše različitih oblika, osjetit ćete razliku. Ali generalno ne postoji krivi način ispijanja vina. Ono što biste trebali napraviti jest isprobati vaše najdraže vino u čašama različitih oblika i na temelju tog testiranja odlučiti u kojoj čaši vaše vino ima najugodniji okus. Da se razumijemo, oblik čaše ne može od lošeg vina učiniti dobro vino, toliko čudotvorne ipak nisu.