Za Zagrepčanku Mihaelu Devescovi, vlasnicu portala sirovahrana.hr i zdravetorte.hr, nema dvojbe: dovoljno je prolistati njene dvije kuharice: Sirova hrana i Slatke strasti u izdanju Mozaik knjige pa da vam postane jasno zašto to tvrdimo.
Koji je bio ‘okidač’ da ste odlučili prijeći na sirovu hranu?
Po prirodi sam znatiželjna i spremna za izazove. Dok sam radila u farmaceutskoj tvrtki, naišla sam na određenu literaturu koja je ukazivala na prednosti veganstva i sirove hrane. Krenula sam po internetu istraživati i tu dolazim do prvog kontakta sa sirovojedstvom. Tada kreće moje istraživanje, učenje, isprobavanje recepata, razmišljanja o zdravlju i prelasku na sirovu hranu.
Kako je to prihvatila vaša obitelj?
Da nisam imala podršku obitelji, bilo bi to puno teže. Ovako smo svi zajedno isprobavali nove okuse i oduševljavali se kako kombinacijom sirovih namirnica možemo dobiti fantastične okuse.
Po vašem mišljenju, treba li djeci davati isključivo sirovu hranu?
Postoji jako puno primjera u svijetu gdje su obitelji na sirovoj prehrani, i čija djeca od rođenja jedu isključivo sirovu hranu. Moja djeca su već bila veća kad sam ja prešla na sirovu prehranu, i kao mnoga djece vrlo su izbirljiva po pitanju hrane. Trudim se hraniti ih zdravo. Oni jedu sve od sirove hrane koju pripremam i to im je jako fino, ali imaju jedan kuhani obrok dnevno, koji je veganski. Kad ste usvojili sirovojedstvo, jeste li ste opazili da vam nedostaje energije – pogotovo zimi? Ne, naprotiv. Otkad jedem sirovu hranu, imam puno više energije. Prednosti ovakvog načina prehrane ogledaju se upravo u boljoj fizičkoj formi, jer konzumiranje hrane u izvornom obliku omogućuje organizmu maksimalno iskorištavanje nutrijenata uz minimalan napor potreban za probavu, a time i veću potrošnju i potencijal energije za druge dnevne aktivnosti. Najbitnije je pravilno kombinirati hranu i raznovrsno se hraniti kako bi tijelo dobilo sve potrebne nutrijente za normalno funkcioniranje.
Omiljen začin?
Izdvojila bih kurkumu – nutritivno je zdrava i mojim jelima daje predivnu žutu boju.
Kad ste u kafiću naručujete kavu, čaj... vino, pivo?
Najčešće svježe cijeđeni sok od voća. Kad zamiriši, sad primjerice sarma ili ljeti meso s roštilja, je li teško odoljeti i ne ugrabiti komadić? Pa zapravo i nije više. Kad sam tek prešla na sirovu prehranu, privlačili bi me takvi mirisi, jer su me podsjećali na doživljene okuse koje sam prije jela. Međutim, sada me to više ni ne privlači, budu mi ti mirisi preteški, i kad se samo sjetim težine u trbuhu koje sam imala poslije takvih obroka, nemam uopće želju uzeti komadić.
Što bi se moralo dogoditi da ipak pojedete nešto kuhano?
Naglasila bih da nisam ekstremist u sirovoj hrani. Ako se nađem u društvu na nekom slavlju, rođendanu ili slično, uvijek ću se prilagoditi situaciji. Pa tako ponekad mogu pojesti povrće na pari, juhu od povrća, komad sira. A uvijek bude i svježe salate pa tako ne ostanem gladna.
Da putujete na pusti otok, koje biste tri namirnice uzeli sa sobom i zašto?
Banane, bademe i vodu. To su tri namirnice koje uvijek kada idem na put nosim sa sobom. Banane zato što me zasite, orašasti plodovi daju mi kvalitetne masnoće i energiju, a voda jer mi je hidratacija jako bitna.
Trenutno su 'in' carpaccia – od sirove ribe ili mesa. Spadaju li i takva jela (meso, riba), zajedno s npr. sushijem u vaš jelovnik?
Ne. Koncept prehrane sirovom hranom temelji se na veganskoj prehrani koja isključuje namirnice životinjskog podrijetla. Sirovojedci su u biti vegani koji namirnice tretiraju isključivo mehanički te ih termički obrađuju na temperaturama do 45 stupnjeva.