Obje su obitelji dotad baštinile vinarstvo stoljećima, kao, uostalom, i mnoge druge alzaške obitelji, jer to je oduvijek bila jedna od važnijih poljoprivrednih grana tog kraja, međutim fuzija dviju obitelji donijela je u njihovu slučaju novu energiju, s kojom je i počela fantastična priča o uspjehu. Tijekom 60-ih i 70-ih najbolji vinogradi Alzasa u brojnim su se slučajevima napuštali zbog visokih troškova proizvodnje i niskih prinosa koje su davali. To su bili teže pristupačni vinogradi na strminama i većim nadmorskim visinama, pa je velik broj vinara svoje vinograde preselio u nizinske, ravnije dijelove regije, gdje mehanizacija lakše, jeftinije i brže obradi lozu koja ujedno pruža znatno veće prinose i profit.
Leonard Humbrecht u tome je prepoznao priliku i počeo kupovati zanemarene vinograde s povijesnih položaja, ne stajući sve do 1987., kada je kupio posljednji i povećao površine vlastitih vinograda na današnjih 40 hektara. U međuvremenu se tržište finih vina razvilo i postalo spremnovina s tih položaja platiti više od onih kvalitetom inferiornijih iz masovne nizinske produkcije, i temelj za dugačku vladavinu je stvoren. To je iskoristio njegov sin Olivier Humbrecht, koji je preuzeo vođenje vinarije 1989. te kvalitetu vina koja su već tada bila u samom vrhu regije, ali i ostatka svijeta, podigao na novu razinu. Osim što je enolog i vinar, Olivier je prva osoba iz proizvodnje koja je stekla titulu Master of Wine, pa su se njegovi svjetonazori stoga slušali pažljivije i s većim poštovanjem nego stavovi drugih vinara. Uveo je niz promjena u način obrade vinograda i tretmana vina u podrumu. Ukinuo je došećerivanje i bistrenje, vino fermentira isključivo u tradicionalnim velikim drvenim bačvama u koje je uveo hlađenje, uveo je spore i dugačke fermentacije, ukinuo korištenje selekcioniranih kvasaca, započeo s proizvodnjom vlastitog komposta te među prvima uveo biodinamičke principe poljoprivrede u svoje vinograde.
Danas je i predsjednik certifikacijske organizacije za biodinamička vina Biodyvin, a i u samom procesu kreacije certifikacijskih standarda bio je jedan od najutjecajnijih pojedinaca. Utjecaj Oliviera Humbrechta i njegovih stavova i pogleda na vino davno je prešao granice Alzasa i Francuske i on je danas jedna od najutjecajnijih globalnih vinskih osobnosti. Pritom je ostao na istih 40 hektara koje je naslijedio od oca bez ambicije da kupuje grožđe i volumenom poveća profit i posao. Između svih drugih postignuća, Olivier Humbrecht je napisao i vrlo važan dokument na temu mineralnosti u vinu. Taj mini traktat jedno je od najplemenitijih pojašnjenja tog pojma, koji brojne ljubitelje vina zbunjuje i potiče beskonačne rasprave, ali i koji vinski ignoranti često ismijavaju. Tekst je naslovljen “Minerality in Wines - the bio-dynamic perspective” i može se pročitati na web stranicama vinarije. U tekstu se razumljivim riječima objašnjava što mineralnost jest, kako je definiramo i kako se dolazi do njezine prisutnosti u vinu. Suština mineralnosti je u njezinu utjecaju na okus.
U mirisu možemo susresti mineralne arome poput kremena i zemljastosti, ali one ne moraju nužno biti posljedica mineralnosti vina. Mineralnost je usko povezana s tlom na kojem loze rastu, obradom tog tla i loza te kasnijim metodama vinifikacije kojim je naglašavamo. Drugim riječima, mineralnost je kao pojam rezervirana isključivo za vina s osjećajem za podneblje i poziciju s koje dolazi te za vina visoke kvalitete. Mineralnost je dodatna dimenzija u vinu, koja produljuje okus, jača njegov intenzitet, daje mu kompleksnost i ravnotežu, osjećaj lažne slanosti na finišu i potiče slinu. Prema Olivieru Humbrechtu, mineralnost je izričaj terroira, daje vinu unikatni karakter, značajan je pokazatelj kvalitete i ne može se lažirati. Mineralnost je ono što čini razliku između tehnološkog proizvoda i profinjenog vina s osjećajem za porijeklo.
DOMAINE ZIND HUMBRECHT, Riesling Roche Granitique 2016., 233 kn (Top vino), 92/100
Prva od tri ključne sorte Alzasa. U Alzasu je riesling drukčiji, manje izraženih kiselina i brutalne mineralnosti, a kod ovog iz Zind Humbrechta, s položaja koji se nalaze isključivo na granitnom tlu, taj je specifičan “savoury” karakter dodatno pojačan. Iznimnog vijeka trajanja i svoje će najbolje lice pokazati za kojih osam do deset godina.
DOMAINE ZIND HUMBRECHT, Pinot Gris Clos Windsbuhl 1er Cru 2010., 434 kn (Roto dinamic), 94/100
Pinot sivi rijetko gdje daje toliko visoku kvalitetu kao u Alzasu, a u vinogradu Windsbuhl Domaine Zind Humbrechta ta je kvaliteta dodatno potencirana. Vino se nalazi u zoni između voćnosti i mineralnosti, jako je bogato okusom, slankastog finiša i iznimno dugačkog trajanja. Čuvati se može još šest do osam godina.
DOMAINE ZIND HUMBRECHT, Gewurztraminer Hengst Grand Cru 2007., 592 kn (Top vino), 97/100
Vinograd Hengst se smatra ponajboljim položajem na svijetu za sortu gewürztraminer (traminac). Vino je jako ekspresivno na nosu, začinsko-cvjetnog mirisa, atraktivne slatkoće potisnute mineralnošću. Ekstremno dugačko na nepcu, izrazito kompleksno s potencijalom za čuvanje od više desetljeća. Čisto remek-djelo.