Evergreen Sushi Bar
Ilica 49, Zagreb
095/8800-800
pon do ned 11 - 23 h
Prostor vrlo ugodan. Nisu tu puno mudrovali i predavali se nepredvidljivim kreacijama arhitekata, nego su igrali na sigurno. Kombinacija kataloškog uzorka s dobrim i efektnim pomacima. Opća modernost koja se potvrđuje u velikim svjetlećim fotografijama (lightbox) s japanskim jelima lijevo i desno od televizijskog ekrana iste dimenzije na kojem se pak neprekidno prenosi 24 Kitchen, iznad dugačkog šanka gdje se pripremaju sušiji i sašimiji i serviraju jela. (Nevelika kuhinja je u nastavku šanka, odmah do ulaza, skrivena od pogleda gostiju.) Još na japansko mogu asocirati naslikane povijuše oko okruglih stupova (koji pak pripadaju jednoj od najvrednijih građevina Donjeg grada, Obrtničkoj komori, djelu slavnog arhitekta Aleksandra Freudenreicha iz 1939.), te nekoliko najklasičnijih japanskih crteža na zadnjem zidu.
Sve te detalje baš i ne primjećujete odmah jer vas oblijeću vrlo dobri konobari u jednakom omjeru starih lisaca koje znamo iz najslavniji gradskih lokala i mladaca koje ovi prvi valjda drže na uzdama. Ovdje se jede jako dobro. Kao i dosad sve nabrojano i jela su im izbrušena do dosta visoka nivoa. Očito su se opredijelili za nešto zavodljivije okuse i jače začine, jer ipak je riječ o baru pa si i to, a i mnogo toga drugog mogu dopustiti. Ovaj put sam naručivao sve vrlo konvencionalna jela koja se serviraju i na ostalim mjestima japanske, azijske i kvaziazijske kuhinje, dakle notornu tempuru, spring rolls, teriyaki piletinu, te prijesnu tunu, odnosno potrbušinu. Yasai tempura (yasai je povrće) od zelja, mrkve, shitaki gljiva pojeo sam besprijekorno pečenu, ukusnu... da su je samo nakratko nakon prženja u dubokom ulju ostavili na kuhinjskom papiru da se iz nje iscijedi višak ulja, bila bi savršena. Umak koji serviraju uz nju primamljiva je okusa, iako je kupovni ojster sos očito nadograđen i to uspješno.
Spring rolls u samom vrhu moga iskustva, a jako ih volim jesti. Tijesto lijepe konzistencije i debljine kao ovitak u kojemu su stakleni rezanci s mrkovom, zeljem i šampinjonima (opet varijanta yasai). Slatko-kiseli umak i inače mi nije po volji pa sam ga zamijenio soja sosom. Bio je preslan, no to je brzo riješeno čim sam se požalio konobaru, jer su mi donijeli drugi - “zeleni”. Glavno jelo bilo je jednako uspješno. Otkošteni komadi “crvenog” pilećeg mesa u teriyaki umaku posuti s malo sezama, i na kolute tanko rezanim mladim lukom, a uz to po svim zakonima japanske kuhinje skuhana riža (opet posuta istim sezamom). Meso pečeno do hrskavosti ostalo je takvo unatoč gustom umaku kojim je bogato preliveno. Pekmezaste je konzistencije i izgleda da je to produkt njihove kuhinje.
Za kraj u potvrdu već stečena dojma da je ovo mjesto gdje se ozbiljno kuha i pristupa gostu - omakase tuna sashimi. Dakle tuna kakvu poželiš (omakase - tvoj izbor, a može biti i chefov), iako je već pod rubrikom sashimi, naravno da je prijesna, a još je ovdje navedeno da je i chefov izbor. Uz sve propisane dodatke (tanko rezani marinirani đumbir, wasabi pasta, soja sos, za mene je izabrao najbolje komade potrbušnice, toliko svježe i toliko fine da je bilo šteta što dolazi u doticaj s ovim dodacima.
KATEGORIJA RESTORANA: Restoran kreativne urbane kuhinje
HRANA: 8/10
AMBIJENT: 9/10
USLUGA: 7/10