U zagrebačkom muzeju Mimara 10. travnja javnosti je predstavljena gastronomska monografija “Muzej u loncu - Slavonija, Baranja i Srijem” autorice Maje Žebčević Matić, ujedno ravnateljice Gradskog muzeja Požega, čija je glavna želja spasiti od zaborava tradicionalne slavonske recepte, navike i običaje povezane s hranom te senzibilizirati domaću javnost da se odmakne od vjerovanja da su jedina tradicijska jela istočne Hrvatske čobanac, fiš-paprikaš i kulen, tj. suhomesnati svinjski proizvodi.
Dugotrajno istraživanje
Maja Žebčević Matić ovom se tematikom počela baviti 2012. godine u sklopu istraživanja tradicijske prehrane za izložbu “Baš se nekad dobro jelo!” kao nematerijalne kulturne baštine Požege i Požeštine. Kad se s muzejskim tehničarom Borisom Knezom uputila na teren kako bi snimili pripremu jela koja polako odlaze u zaborav, čim su zagrebali površinu, jela su izranjala jedno za drugim.
- Predrasude u koje smo slijepo vjerovali dotad, poput one da je slavonska hrana nezdrava, da se zasniva samo na mesu, da je preobilna, da smo je kopirali od drugih naroda srednje Europe i Balkana, da pojam tradicijski podrazumijeva samo selo, a ne i snažnu gradsku i plemićku gastro kulturu, počele su istraživanjem padati jedna za drugom - objasnila nam je.
Spoznaja da je tradicijska hrana zapravo neistražena potaknula ju je da kreira virtualni muzej u formi bloga s receptima i dobrim fotografijama, što je potom dovelo i do suradnje sa 15 muzeja Muzejske udruge istočne Hrvatske, nove izložbe, dokumentarnog filma “Muzej u loncu”, gostovanja u muzejima te napokon spomenute monografije:
Mi Slavonci smo vam vrlo teški ljudi, volimo jesti, ali ne i govoriti o hrani, volimo gostiti druge, a ne i zarađivati na hrani.
Projekt želi osvijestiti da imamo puno olako zaboravljenih i neosviještenih gastro potencijala koje ja već vidim kao nove gastro brendove, poput vinogradarskog ćevapa ili suhih kolača pijanaca, ćupteta ili gojtana kao savršene street food hrane, ali i gastro suvenire, poput meda od repe. I ono što je najvažnije - sva se jela “Muzeja u loncu” pripremaju od domaćih ekoloških namirnica i imaju snažnu i zanimljivu priču koja ih prodaje unaprijed!
Hrana kao fenomen
Želimo li održati običaje živima, svjesno treba uložiti napor u vrednovanje otkrivene gastronomske tradicije. - Kaže se: Daj mi da s tobom sjednem za stol blagovati i reći ću ti tko si i kakav si. Hrana nas određuje kako sada, tako i nekada. Tradicijskom hranom najlakše možemo opisati povijesna događanja i mijene, utjecaje migracija, socijalne podjele sela, grada i plemstva, najlakše možemo sagledati sve godišnje, životne i radne običaje, što je meni kao etnologu, ali i muzealcu jako važno.
I stoga je vrijednost ‘Muzeja u loncu’ kao projekta da turizmu i ugostiteljstvu nudi zaboravljene recepte kao savršene prenositelje baštinskih priča. Usto je hrana fenomen koji okuplja ljude. Tako je i ova tema u organizaciji Gradskog muzeja Požega na istraživanju, izložbi i evo sad knjizi okupila 16 muzeja, od Virovitice do Iloka, pa uz običajne i povijesne popularno ispričane 24 priče i 33 recepta, u knjizi možete upoznati naše muzeje i njihove etnologe - istaknula je. Kako pokrenuti promjene u percepciji lokalne kuhinje?
"Moramo prestati gledati i razmišljati lokalno, dakle u Požegi se smije praviti jedino požeški vinogradarski ćevap, u Cerniku samo cernički ćupteti. Mislim da posjetiteljima, kojima je Slavonija mali zemljopisni pojam, to nije važno. Štoviše, dužni smo prenositi kompletnu gastro baštinsku priču cijele Slavonije, Baranje i Srijema. Dužni smo svoj identitet satkan na prošlosti povezivati s hranom koju nudimo."
Gojtani
Gojtani su doista neobično jelo od brašna, mlijeka i jaja, a pripremaju se prženjem u dubokoj masnoći uz pomoć lijevka, a u Cvelferiju (jugoistočnu Slavoniju) i Ameriku (oko Pittsburgha) gotovo istovremeno su ga u 18. stoljeću donijeli doseljeni Nijemci. Mi smo ga prihvatili, ne bez razloga, kao pokladno jelo.
| 1 litra mlijeka 7 jaja meko brašno (po potrebi) 2 žlice šećera 2 žličice soli mast za prženje |
Izlupanim jajima dodajte mlijeko, sol i šećer. Miješajući dodajte postupno brašno dok ne dobijete malo gušću smjesu nego za palačinke. Zagrijte mast u dubljoj posudi i s kapljicom smjese probajte je li dovoljno vruća. Dno lijevka začepite prstom i ulijte dvije zaimače (šeflenke) smjese. Prinesite lijevak sa smjesom nad ugrijanu mast, maknite prst i sipajte smjesu od sredine prema rubovima posude. Povremeno protresite posudu s masti tako da se gojtan lijepo prži sa svih strana. Okrenite ga pažljivo vilicom, a kad je rumen, izvadite ga na upijajući papir.
Majsko vino
Majsko vino ima okus poput prošeka, a pripremljeno je od vina opuštajuće biljke lazarkinje, kojom obiluju naše šume. Došlo nam je s utjecajima sa sjeveroistoka u vrijeme Austro-Ugarske i odaje da su i žene voljele uživati u vinu, samo na malo sofisticiraniji, pomodniji način te da je za razliku od sela u gradu u 19. stoljeću uvijek bilo šećera i naranača.
| šaka svježe lazarkinje 1 naranča 15 dag šećera 2 l dobrog bijelog vina |
Lazarkinju uberite u vrijeme ili poslije cvjetanja. Narezanu lazarkinju prelijte vinom. Dodajte šećer i naranču narezanu na kriške. Ostavite da stoji samo pola sata pa procijedite i poslužite hladno.