Kod bake u Zagorju
Valjda smo nasjeli na njegov nepatvoreni anarho-zagorizam koji je opjevao kao osnivač grupe Dreletronic početkom devedesetih i pretpostavljali da se takvi stihovi mogu roditi samo u kakvoj zagorskoj kleti, pod utjecajem originalnih izlučevina zagorskih trsova s bregova koji su često i u hladovini. Dva albuma, “Se bum vas tužil” iz 1992. i “V tuđoj kuruzi” iz 1994., pa hitovi “Čavel v glavi” ili “Kolinje” i danas su bučni svjedoci lokalpatriotskog bunta koji je izvirao iz samog Davorova bitka. Kada smo ga, dok je plačući rezao luk za perkelt i juhu, upitali zašto ne napravi nekakav obljetnički koncert i nastavi karijeru rock zvijezde (ili šahovnice), u razgovor se nenadano uplela njegova supruga.
.jpg)
U par riječi šarmantna Michelle nam je objasnila kako je završila njegova pjevačka karijera. Dolazio bi, kaže ona, nakon gaža u sitne sati kući u hendikepiranom stanju, bez para i ikakvog vidljivog znaka slave, a oporavljao se sljedećih par dana do nove probe. I tako mjesecima. Da, da, tako to više nije moglo ići, pjevačka karijera je ciknula, a procvjetala voditeljska, po televizijama i radijima, pa čak i glumačka, a o vođenju raznih gastro-manifestacija u društvu fantazista Vida Baloga da i ne govorimo. Miris dobro dinstanog crvenog luka proširio se prostorijom i dok ga je napa pokušavala usaugati, Drele je odgovorio na naše prvo pitanje. O nedjeljnom ručku i zagorskoj juhi.
- Da ti budem iskren, ja sam često kod bake Ankice i dede Rude odlazio na ručkove u Zagorje, ali zagorsku juhu nisam nikad probao. Ko dečec nikad. Prvi sam je put probal negdje devedesetih kada su je ugostitelji izmislili i otad se stalno pojavljuje - kaže Drele. Mi smo juhu radili sa šitakama jer one i u imenu imaju “tak”, što se u Zagorju često koristi za tak nekak’ kak su te japanske gljive. Okusi kuhinje bake Ankice, nastavlja, bili su tvrdi i teški od kuhanja na svinjskoj masti, od dinstanja mesa za razne saftove koji su se posluživali uz luleke (zagorske njoke). Patke, race, pajceki i piceki nisu se uvijek servirali uz mlince, nego uz krumpire, a kako bi djeci baka prekratila vrijeme do ručka, s vrha juhe pokupila bi masnoću i nadrobila im unutra kruha. Jao.
Čarobni grah
- Kad sam se oženil, naš nedjeljni ručak je bio klasični: goveđa ili pileća juha, pohani picek s rizi-bizijem i zelenom salatom, a za desert sezonski štrudl. Kad mi na ručak dolazi veće društvo, sigurno je da ću im ispeći neku veću pticu, racu ili gusku koju Mišela ima živaca podlijevati svakih petnaest minuta dok se peče po pet sati. Evo sad imamo jednu gusku od sedam kila u dubokom od naše međimurske veze pod šifrom kod Vujića. Nadamo se da će teška gusena tava i nju dobro udomiti - priča Drele, uz obavezan dodatak kako na njihovoj super terasi često začvrlji roštilj i izroni kotlovina. Tu je i čarobna grahorica koja zauzima posebno mjesto na njegovoj ljestvici. Nešto što bi mogao jesti svaki dan.
- Grah. Definitivno grah u svim svojim pojavnostima. To je najbolje jelo na svijetu. Kao varivo, zapečen ili kao salata, grah je hrana bogova. I nije slučajno da se on pojavljuje u prispodobama o stabljici čarobnog graha jer on je naša direktna veza s nebesima. Pomoću njega mi proizvodimo eter, božanski plin kojim se zahvaljujemo nebesima na top daru. Možeš ti prdnut od špinata ili rikole, ali nije to to - razmahao se Drele u kuhinji. - A kuhinja? Kuhinja je mjesto u kojem se svaki muškarac može osjećati kao kralj. Kuhinja je oltar mužjaštva. I ne volim nikakvu glazbu kad sam za tim oltarom. Svagdje gdje radim je nekakva buka, a ja sam inače čovjek tišine. Jedina glazba za uši u kuhinji je cvrčanje mesa, pucketanje i piskutanje koje širi mirise s peći ili iz pećnice - nastavlja uz napomenu kako se u tom zanosu često zna opeći na paru. Nosom.
Upravo tim nosom, smještenim iznad brade, Drele je diljem Hrvatske kušao brojna jela i postao počasnim članom brojnih zaljubljenika u hranu, poput Tripera iz Rijeke, Visoke vinske akademije iz Broda, Meglolizaca iz Varaždina, Bratovštine sv. Vinka iz Samobora i neizostavnog KUD-a Vinko Pintarić kojem je jedini, počasni i doživotni predsjednik. Zato smo mu priredili i mali test nepčanih sljubljivanja hrane s regijama Hrvatske kroz godišnja doba. Odgovore koji slijede ne preporučujemo čitati osobama koje ne poznaju svog liječnika ili ljekarnika. Dakle, Istra i Kvarner. Svakako istarska supa, fritaje, tartufi imaju preintenzivan miris, boškarina nije probao, dobar je ombolo.
Lika i Gorski kotar. Pole sa slaninom, pura i kuhana kokoš, prženi šaran kod Puškarića u Zvečaju. Dalmacija. Apsolutno janjeće tripice. Tuka ispod peke, vitalac je vrh gastronomije, kaštradina s rašćikom à la Mlikota. Pa, Slavonija i Baranja. Kulen i ostale svinjarije. Tijesto s orasima, pa i oprasinama. Perkelt od divljači. Gerštmajerov divlji veprić s Dunava, babuške u svinjskoj masti, štuka u vrhnju, kakav dobar smuđ u vinu kod pokojnog Geze... Zagorje? Špek z jajcima, žganci z čvarkima, zajc z zemljanim knedlima, beli žganci z... čime god. Proljeće ga najviše oduševi s mladim lukom z jajcima ili mesom z tiblice ili hajdinskom kašom z špekom na način bake Kate.
Kakvi škampi, kaj je tebi...
Ljeto je vrijeme za uživanje u svim vrstama cušpajza, gulaš od sipe s palentom, prisiljeno zelje za koje nitko nikada nije dokazao načine prisile, skuše na gradele. Škampi? Ma kakvi škampi, kaj je tebi... Jesen. Race, guske i ako ima Boga, onda punjene. Pripreme za Martinje, kesteni... I na kraju zima. Tu caruje zelje, sarma, krvavice i hladetina. Sva ta hrana kod njega nakon konzumiranja rezultira i ocjenama: dobro, fakat dobro, ubil sam se, ovo je nadnaravni vrh i više nikad ne bum jel. Naravno, ponekad ga dovede i do 130 kilograma, ali se trudi biciklom i slobodnim trčanjem skinuti te latentne čvarke, do idealnih stotinjak koliko ih sada s ponosom posjeduje.
Dinstanje i krčkanje se približava kraju, ali kako smo uz odličan kulen dimljen na trešnjevu drvu i kozji sir s medvjeđim lukom degustirali nekoliko čarolija iz Krauthakerova podruma, nije nam bilo do juhe i perkelta. Ipak, probali smo malo juhu da vidimo kako uz nju ide novo vino, a oduševili su nas rezanci sa sirom i toć od gulaša. Zašto? Jer smo otvorili novu butelju koja ide uz takva jela. Zagorska juha s “harakiri i kamo sutra” gljivama? Fino, i to je upravo nešto što bismo preporučili svim poraženima na izborima. Ako nemaju šitaka, neka se vrate u šumu gdje ima dosta zelenih pupavki.