HRVATSKA JE MOJ DRUGI DOM. Jako mi se sviđa ovdje, jako je mirno. Učim hrvatski na Croaticumu i prije tjedan dana sam čak upoznala predsjednicu!
NEKADA SMO IMALI MALI PROSTOR nekoliko ulaza dalje, ali s programom koji radimo u udruzi Afrika u mom srcu trebalo nam je više mjesta i zato smo odabrali ovaj veći i otvoreniji prostor. Kod nas se održavaju radionice sviranja na bubnjevima, pletenja kose, izrade nakita, kuhanja i tako dalje. Ljudi nam zaista dolaze! Ja podučavam kuhanje i pripremam tradicionalna afrička jela, a u MamaVeek’s Kitchen u Ilici 73 svakodnevno kuham za sve koji žele nešto pojesti. Svima se sviđa što radim, pogotovo jer sam strankinja. Imamo i volontere koji nam pomažu i otkrila sam da su Hrvati jako pristojni. Često mi šalju poruke i ispričavaju mi se kada ne mogu doći, kao da ću im zamjeriti, pa ipak odvajaju svoje slobodno vrijeme za nas... Smiješni su!
KADA DOĐU, GOSTI ME TRAŽE JELOVNIK, ALI MI GA ZAPRAVO NEMAMO. Onda im kažem što im mogu ponuditi, ovisno o tome što imam i kakvu hranu jedu. Većinom ljudima to ne smeta, ali se nađu i oni koje to jako uzruja. Mnogi nisu ni svjesni da ovo nije restoran, ovo je pučka kuhinja u koju siromašni mogu doći pojesti nešto toplo.
ONI KOJIMA TREBA POMOĆ, ZNAJU DA JE OVDJE MOGU DOBITI. Puno ih ne priča engleski, ali kad si gladan, gladan si i samo želiš jesti. Mi smo zato ovdje. Pomognemo određenim ljudima da se smire i opuste pa ih nahranimo. Možda se to čini neobično, “gospođa iz Afrike hrani Hrvate”, no ovdje nije bitna gospođa iz Afrike, nego dijeljenje i ljubav. Imam priliku nešto promijeniti, zašto onda ne bih to i učinila?
POČELA SAM KUHATI S OSAM GODINA i moje prvo iskustvo u kuhinji zapravo nije bilo lijepo. Baka me poslala da kupim ribu na drugi kraj grada, što je bilo kao da idete od Britanca do Dubrave. Trebalo mi je cijeli dan da se vratim jer sam se pritom i izgubila. Bila je jako ljuta što toliko kasnim i naredila mi je da skuham juhu od te ribe. Čak je dobro i ispalo, samo sam zaboravila očistiti ribu od ljuski.
INAČE KUHAM JEDNOSTAVNO, koristim puno povrća, trudim se što bolje iskoristiti namirnice i pokušavam biti fleksibilna što se tiče začina. Nitko se nije do sada žalio da im je prezačinjeno, iako se mnogi brinu da će biti ljuto. Oni koji žele jače začinjeno, za njih imam mješavinu koju mogu dodati naknadno. Naši gosti uvijek žele probati nešto na bazi riže, a ja je znam pripremiti na barem pet različitih načina.
NAMIRNICE VEĆINOM NABAVLJAM NA DOLCU jer na Britancu nemaju veliki izbor, a na Dolcu možete dobiti i dobru cijenu. Inače nemam problema s komunikacijom s trgovcima na tržnici jer me razumiju i imaju označene cijene. Teško je nabaviti sve afričke namirnice pa one hrvatske jednostavno pripremam na afrički način. Ono što ne mogu naći ovdje nabavljam iz Nizozemske, a začine koje trebam šalje mi majka iz Afrike.
OD HRVATSKIH JELA volim fileke jer je to slično hrani koju imamo u Nigeriji. Ćevapi su mi ipak malo preteški.
