Za državu usmjerenu na turizam i ugostiteljstvo kao glavne grane gospodarstva, prema mišljenju Marina Medaka, predsjednika Nacionalne udruge ugostitelja, a javnosti poznatijeg kao vlasnika poznatog zagrebačkog restorana RougeMarin, ne radi se dovoljno kako bi se preduhitrio neizbježni gospodarski kolaps. Iz vlastitog iskustva Marin Medak zna kakav je udarac pandemija koronavirusa već sada zadala ugostiteljskom sektoru, jer i sam snosi posljedice u vidu smanjenja prometa i financijskih gubitaka, pa ne iznenađuje da već tjednima traži način kako ostati glavom iznad vode.
Dok naši sugrađani bjesomučno prazne police dućana i supermarketa, restorani u cijeloj državi zjape prazni. Sa sve više ljudi u samoizolaciji, restoranske rezervacije masovno se otkazuju, a uporaba dostave hrane kontinuirano raste. Pritom brojne tvrtke i agencije, o kojima ovisi gotovo cijeli sektor koji se bavi cateringom hrane, prema uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, otkazuju sva događanja planirana u idućih nekoliko mjeseci, nanoseći ugostiteljima dodatnu, iako neizbježnu štetu. U svojim promišljanjima, a u suradnji s kolegama, Medak je osmislio mjeru koja obuhvaća socijalnu odgovornost prema najranjivijim članovima naše zajednice, ali i metodu zaštite ugostitelja i cijelog sektora uslužnih djelatnosti od velikih gubitaka s kojima se suočavaju.
NAJUGROŽENIJI
Prijedlog Marina Medaka i Nacionalne udruge ugostitelja je uvođenje obavezne samoizolacije za umirovljenike i sve starije od 60 godina koji su, govori nam Medak, a službeni podaci potvrđuju, realno najugroženija skupina u zajednici.
- Kako bi im se olakšala samoizolacija, tražimo da im država dijeli vaučere od 20 kuna dnevno, što je 600 kuna mjesečno, koje bi mogli zamijeniti za obroke po povoljnijim cijenama. Ako naši obroci dođu od 30 do 50 kuna, vaučer bi im financijski pomogao, a dobili bi svježe pripremljenu hranu i ostali u samoizolaciji - objašnjava svoj koncept pa ističe: - Ugostitelji bi potom od države dobili naknadu za predane vaučere. Tako se ne bi gasio sustav uslužnih djelatnosti i proizvodnje, ne bi došlo do pada naše likvidnosti, niti daljnje spirale gospodarskog propadanja. Stvarali bismo i dalje promet i vratili državi uloženo. U ovoj izvanrednoj situaciji nema “mi”, “vi”, “oni” - svi moramo djelovati kao jedno - naglašava Medak.
Nacionalna udruga ugostitelja predlaže da ugostitelji diljem Hrvatske što veći udio svog poslovanja preusmjere na dostavu hrane. U samim restoranima svaki drugi stol trebao bi biti rezerviran kako bi se stvorio preporučen fizički razmak između gostiju, a hrana bi se u većoj mjeri trebala posluživati na terasama. Smatraju i da bi lokalna uprava trebala dopustiti kuhanje na terasama. - Ljudi moraju jesti. Prebacimo li se svi na dostavu hrane, umjesto da osoblju dajemo otkaz jer je tehnološki višak, zadržali bismo radnike koji bi, umjesto da poslužuju u restoranu, dostavljali hranu osobama u samoizolaciji. Pritom je tu riječ o termički obrađenoj, vrućoj hrani, koju bi ugostitelji dostavljali u zapečaćenim posudama kako ne bi došlo do kontaminacije, ili u metalnim posudama koje mogu u pećnicu.
Pripremali bismo hranu koju korisnici mogu dodatno zapeći u pećnici na 150 °C, kako bi se osigurali od moguće zaraze, ističe Medak pa nastavlja: - Naša mjera jedina je mogućnost da iz ove krize izađemo s minimalnim štetama za hrvatsko gospodarstvo. Ne vidim drugu opciju! Stavili smo brojke na papir, uzeli sve opcije u obzir, i svi drugi scenariji vode nas do bankrota, ako ne za tri, onda za šest mjeseci. Mogu vam dati jednostavan primjer. Da mi se poslovanje smanji samo za 30 posto, to bi značilo da ću imati oko 400 tisuća kuna minusa. S druge strane, da na mjesec dana u potpunosti zatvorimo sve pogone i smanjim broj zaposlenih, imao bih 100 tisuća kuna gubitka. Ako se nešto ne poduzme, ugostitelji će morati gurati svoje tvrtke u stečaj kako bi se zaštitili - predviđa.
BURZA
Marin Medak sa svojim timom planira predlaganje svojih mjera predstavnicima grada Zagreba, Ministarstvu turizma i lokalnim samoupravama. - Već smo prije mjesec dana zatražili sastanak, no nisu imali sluha za nas. Sada ponovno čekamo da nas pozovu - kaže. Medak u svakom slučaju planira samostalno okretanje prema dostavi hrane kako bi sačuvao radnu snagu i opstao: - Da većinu svojih ljudi pošaljem na burzu ni 30 posto njih ne bih uspio vratiti natrag nakon što ovo sve završi.
Veliki dalmatinski hotelski kompleksi već smanjuju broj zaposlenih, a znam slučajeve u kojima su tvrtke u ugostiteljstvu već sada srezale i po 75 posto radne snage. Ako se ova situacija ne riješi, samo iz ugostiteljstva će barem 50 tisuća ljudi završiti na burzi. Državi će veći trošak biti plaćanje davanja i naknada novim nezaposlenima jer će se ti iznosi popeti na stotine milijuna kuna, nego da pomognu da se mjera provede u djelo - govori Medak.