Četiri vina koja slijede nisu obilježila godinu samo zato što su najbolja u svojoj kategoriji, iako to jesu ili tu vodeću poziciju dijele s drugima jednako izvrsnima, nego i zato što su označila začetak nekih značajnih promjena i pozitivnih trendova za koje se možemo nadati da će s vremenom izrasti u zlatni standard te postati ogledni primjeri drugima.
KIRIDŽIJA DINGAČ 2016. Cijena 170 kn (Roto dinamic)
Plavac mali kao sorta već dulje prolazi mukotrpno razdoblje reafirmacije i vraćanja povjerenja. Početak krize 2009. godine od svih su vina hrvatskog porijekla najviše osjetili upravo plavci, kod kojih je u to doba vladao nerazuman nesrazmjer cijene i kvalitete. Točnije, neka zaista slaba vina prodavala su se po vrlo visokim cijenama, što su restoranski potrošači dolaskom krize kaznili potpunom apstinencijom te su utočište potražili u crnjacima drugih regija i sorti. Na tržištu još uvijek svjedočimo berbama i nekoliko godina starijim od onih koje bismo prirodno očekivali, ali vinarije kao što su Stina, Tomić, Saints Hills, PZ Svirče i druge - koje imaju redovnu i pouzdanu kvalitetu u svim cjenovnim razredima - okreću taj trend i vraćaju povjerenje. Vedran Kiridžija koji stoji na čelu kolone odličnih već drugu godinu zaredom sa svojim fenomenalnim dingačem, izvrsnu kvalitetu pruža i u osnovnoj liniji naziva plavac mali, a osobito dobar omjer cijene i kvalitete daje u višesortnom brendu Tajano. Kiridžijin dingač tipičan je dingač visoke koncentracije i izraženog bogatstva, međutim, lišen rustikalnosti i nedostataka. Dakle, s jakim tradicionalnih pečatom kad su arome u pitanju, ali savršenog balansa kad se radi o okusu. Vino je to koje se hladnokrvno može čuvati i cijelo desetljeće, a da mu pritom kvaliteta stalno raste. Radi se o vinu s velikom osobnošću koje ne podilazi kupcu slatkoćom poput tradicionalističkih premium plavaca, niti ga preuzimaju arome hrasta kao u modernističkih.
KOZLOVIĆ MALVAZIJA SANTA LUCIA 2015. Cijena 165 kn (Vrutak)
Kozlovićevu Santu Luciju iz 2015. sve je teže naći na tržištu jer polako nestaje s polica, ali je to berba koja je učinila krucijalan strateški iskorak kad su istarske malvazije u pitanju i svakako zaslužuje titulu prve malvazije u 2018. godini. Novi trend koji je začela podrazumijeva povratak najambicioznijeg lica malvazije iskonskoj sortnosti i svojevrsnoj umjerenosti. Naime, prva velika malvazija na tržištu bila je Santa Lucia iz 2001. godine, stilski sasvim različita od ove aktualne, s ostacima šećera, visokim alkoholom, mnogo slasnih začina porijeklom iz drva te s visokom koncentracijom i punim tijelom. Sadašnja je s manje mišića i aromatičnosti, sve u težnji da se istaknu sorta i podneblje te da vino ima unikatni terroirski pečat. Hrabra je to odluka, jer vina koja se drže stare uspješne formule naglašena tijela i visoke koncentracije poput Frankovićeve Korone ili Claijeva Svetog Jakova na ocjenjivanjima trenutačno prolaze bolje, a kod kupaca zapaženije. No, ovim je vinom vinarija Kozlović pokazala da je ispred vremena i trendova te da se ne boji zamijeniti igrača na vrhuncu karijere koji sigurno pobjeđuje s nepoznatim i perspektivnim mladcem. Santa Lucia iz 2016. vino je koje se čuva i razvija najmanje desetak godina od berbe, dakle jednako kao i najbolji crnjaci iz premium razreda.
MILOŠ STAGNUM ROSE 2017. Cijena 95 kn (Miva)
Dalmatinska vina u 2018. godini iznjedrila su dva nova trenda od suštinske važnosti za razvoj vinarstva te regije. Jedno su macerirana bijela vina, poput Boškinčeva gegića Ocu, koja potencijalom nadmašuju istarska i slavonska iste provenijencije, a drugo su ružičasta vina koja su na velikom proljetnom ocjenjivanju rosea također nadmašila jednaka vina iz drugih regija. Dugo su u Dalmaciji ružičasta vina bila neshvaćena, da bi se sve stubokom promijenilo u posljednjih nekoliko berbi. Milošev rose, kao najbolji hrvatski u 2018., idealni je predstavnik nove škole dalmatskog rosea. Jasno je da jedino Dalmacija zbog podneblja i sortimenta u Hrvatskoj ima potencijal slijediti vodeću svjetsku regiju za rose, Provansu, međutim Milošev rose od plavca malog ima i dodatnu vrijednost, to jest, ne slijedi Provansu poput većine modernih dalmatinskih rosea nego nudi novu paradigmu dalmatinskog rosea kao autentičnog vina u kojem se u idealnom omjeru susreću mineralnost i voćnost, svježina i slojevitost, koji ne robuje modernoj blijedoj boji, koji zbog intenzivnijeg teka ima fantastičnu gastronomsku upotrebljivost, a u konačnici čak i potencijal za čuvanje.
ILOČKI PODRUMI PINOT BIJELI 2017. Cijena 35 kn (Konzum klik)
Na ljetošnjem velikom ocjenjivanju takozvanih supermarket vina za magazin Dobra hrana, dakle onih do 40 kuna, premoćnu pobjedu neočekivano je odnijela sorta pinot bijeli iz vinarije Iločki podrumi. U eri graševine, malvazije i pošipa, kada pinot bijeli na vinskim kartama više nije ni iznimka nego je potpuno nestao, zablistalo je vino upravo ove sorte. To nije toliko značajan podatak sam po sebi, jer će možda već sljedećeg ljeta to biti neka druga sorta, međutim zgodno je prisjetiti se koliko trendovi mogu biti pogubni i nepravedni - a za pinot bijeli toliko da ga vinari radije kupažiraju s drugim sortama nego stavljaju na tržište kao monosortno vino. Ključna je stvar kod ovog vina da opetovano pokazuje kako u tom cjenovnom razredu velike domaće vinarije nemaju dostojna suparnika, ni u uvozu ni u malim vinarijama. Velike vinarije čija su vina nekoć bila simbol beskarakternosti danas predvode kad je u pitanju omjer cijene i kvalitete te jedina standardno nude vina s osjećajem za podneblje i sortu. Radi se o Iločkim podrumima, Kutjevu d.d., Badelu, Belju, Agrolaguni, Orahovici, Feravinu i PZ-u Vrbnik. To su vinarije koje su u domove širom Hrvatske donijele kvalitetu i promijenile vinsku kulturu trajno. Ne može se jedna od njih izdvojiti kao posebno dobra jer sve briljiraju u nečem, ali su u razredu budget vina pouzdane i to je zapravo najveća vijest.