Mmmmekan, pun sokova, mmmmirisan, primamljiv... kakve još asocijacije vam dolaze na pomisao o kvalitetnom odresku koji je pečen baš onako kako treba biti. A, i rijetka su mjesta gdje je pripremljen školski, bez greške, ali i mjesta koja služe odležane steakove (čast iznimkama). Ako ih i imaju, to je uglavnom meso iz uvoza. Istina, kvaliteta mesa ovisi o pasmini goveda, o njegovoj hrani, načinu života, nadmorskoj visini... ali postavlja se pitanje, zar zaista Hrvatska nema goveda za čijim bi pečenim mesom uzdisali zadrti mesoljupci i izvan naših granica.
Odgovor je: da, ima! U to smo se uvjerili na prvoj u nizu "Steak me out" večeri koja se održala u zagrebačkom restoranu RougeMarin (najavljuju još dvije). Naime, taj popularni restoran u kojem smo se učili kakvog okusa i izgleda mora biti dobar burger, od sada će biti i meka za gurmane "zrele" za premium okuse odležanog mesa, i to zahvaljujući suradnji s tvrtkom PIK Vrbovec, najvećim proizvođačem junetine u Hrvatskoj.
- Pik Vrbovec surađuje s udrugom Baby Beef, koja okuplja proizvođače tovne junadi i otkupljuje juneće meso s preko 60 hrvatskih farmi, a svoje plasira na više od 1000 prodajnih mjesta. Tako se meso hrvatskih junadi služi u mnogim uglednim svjetskim restoranima, a još od šezdesetih godina prošlog stoljeća, najviše se izvozi na zahtjevno talijansko tržište koje je poznato po steakovima - ramstek koji se servira kao svjetski poznato jelo Bistecca alla Fiorentina iz je Hrvatske.
U RougeMarinu za jelovnik je, naravno, bio zaslužan vlasnik i chef Mario Medak, koji nam je predstavio karakteristike ovih ekskluzivnih odrezaka
- Dry age steakovi dobiveni su od najkvalitetnijeg junećeg mesa s hrvatskih farmi. Ti odresci pripremljeni su u kontroliranim uvjetima, prema složenoj metodi suhog dozrijevanja koje traje najmanje šest tjedana. Zahvaljujući tom procesu, postiže se specifična crvena boja te iznimna sočnost, karakteristična aroma i mekoća mesa - rekao je Medak sjeckajući meso za Ginger tatarski beefsteak s đumbirom, soja umakom i mladim lukom, ukiseljenom ljutikom, crvenim curry umakom i prepečenim domaćim kruhom. Ukusno začinjeno, iako su mnogi tražili dodatnu ljutinu.
Rib eye steak dolazi u porciji od 250 g, a uz njega se služi pečena marinirana muškatna tikva, špinat, coulis pečene paprike (za koji smo zaključili da je mrvicu preblag za tako moćno meso), čips od lješnjaka i začinski maslac.
Najbolje za kraj - a svi su se čuvali za finiš: tomahawk od 500 g ili T-bone steak od 500 g s krumpirićima, fenomenalnim na štapiće rezanim pečenim batatom, konfitiranom ljutikom, pečenim češnjakom (pečena je bila cijela lukovica, pa smo češnjeve razmazivali po mesu) i pečeni limun koji se suprotstavljao dominantnom mesu. Sve u svemu, uvjerili smo se u umijeća chefa i cijele ekipa u RougeMarinu i kvalitetu mesa, s pozitivnim razmišljanjem da se i na našim poljima raste junad koja svojom kvalitetom može stajati uz bok svjetski poznatim brendovima. Prilike za sljedeću večeru su 19.ožujka te 23. travnja, a više o svemu pratite na njihovim društvenim mrežama. Tanjuri su bili prazni, a ostala je samo ogromna kost, za koju smo ljubazno osoblje zamolili takozvani doggy bag - ne za nas, nego za naše velike i male četveronožne dlakave ljubimce. Pa zaslužili su i oni malo uživati!